Iz pera Mile Silova: Zašto je književnik Simo Matavulj događaje iz romana Bakonja fra Brne smjestio u samostan na Visovcu?

Prof. dr. sc. Mile Silov

SIMO MATAVULJ, VISOVAC, RUPE

Zašto je književnik Simo Matavulj događaje iz romana Bakonja fra Brne smjestio u samostan na Visovcu?

Obitelj Matavulj i poduzetništvo

Matavulj je poznata šibenska obitelj srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti. Ta je obitelj bila među predvodnicima šibenskog poduzetništva. Pokrenuli su niz poduzetničkih inicijativa: destileriju likera, izradu narodnih nošnji i veza, te šivanje odijela i haljina po mjeri. Među građanima Šibenika i okolnih mjesta, među kojima je i selo Rupe, obitelj Matavulj postala je poznata izradom šibenske kape. Danas izgleda nestvarno da je obitelj Matavulj u uspješnijim godinama proizvodila osam tisuća spomenutog narodnog pokrivala glave. Šibenska kapa predstavlja narodnu (slavensku, dalmatinsku) tradiciju koja je nastala kao vidljiv znak otpora autonomašima (talijanizaciji) i ostalima koji su oduzimali identitet našem (hrvatskom) čovjeku. Narodna (šibenska) kapa kontra gospodskog (autonomaškog) šešira! Pohvalno je da naši ljudi u Rupama nose šibensku kapu na narodnim proslavama, procesijama, svetkovinama i dr. Obitelj Matavulj je razvila široku mrežu suradnika u proizvodnji likera, tkanju i vezu narodnih nošnji i šibenskih kapa. Rupljanke se spominju kao vješte tkalje i vezilje, suradnice obitelji Matavulj. Zanimljivo, Simeuna, majka književnika Sime Matavulja je odredila kako bi trebala izgledati šibenska kapa. Seoske tkalje i vezilje unosile su u proizvod poneki svoj detalj, što poduzetnica Simeuna Matavulj nije prihvaćala s oduševljenjem. Danas bi mogli kazati: To je ona poznata razlika između zanatske i industrijske proizvodnje. Naše su tkalje i vezilje mogle ostvariti dodatni izvor prihoda za svoju obitelj.

Simo Matavulj – životopis

Poznati član stare srpske građanske obitelji Matavulj je književnik Simo Matavulj. Rođen je u Šibeniku 1852. godine, a umro u Beogradu 1908. godine. Obitelj Matavulj je živjela u poznatoj šibenskoj četvrti Varoš. Simo je bio jedno od petero djece šibenskog trgovca Stevana i Simeune Matavulj (rođene Triva). Osnovnu školu i nižu gimnaziju učio je na talijanskom i hrvatsko-srpskom jeziku. Nakon smrti oca Stevana, majka Simeuna preuzima vođenje obiteljskih poduzetničkih poslova i odgoj djece. Simeuna je imala smisla za pripovijedanje. Tu je vještinu prenijela na sina Simu. Majka je tvrdila kako njen sin Simo nije previše zainteresiran za školu. Zato je odlučila da Simo postane pravoslavni svećenik, kaluđer. Školovanje je nastavio u pravoslavnom manastiru Krupa, nedaleko od Obrovca. Iguman manastira bio je Simin stric, Serafim. Budući književnik više je volio samostalno učenje nego strogi raspored i učenje u školi. Ipak, postao je među najobrazovanijim književnicima svoga vremena. Završio je Učiteljsku školu u Zadru i stekao zvanje učitelja. Davne 1871. godine postao je prvi učitelj u selu Đevrske. Matavulj je stjecao znanje i neformalnim oblicima i metodama učenja. Danas tu vrstu učenja nazivamo cjeloživotno učenje. Tako je kod grofa Jankovića učio francuski jezik. Stekao je znanje prevođenja s talijanskog i francuskog jezika. Dobar glas daleko se čuje. Upravo ta narodna poslovica važi za novu etapu života i stvaralaštva Sime Matavulja. U Pomorskoj školi u Herceg Novom (1874. – 1881.) predavao je talijanski jezik. Na Cetinju je radio kao kućni učitelj prestolonasljednika Danila, u obitelji kneza Nikole I. Petrovića (1883. – 1888.). U drugoj etapi života i rada, u Crnoj Gori, na Cetinju, Matavulj je počeo pisati svoje najpoznatije književno djelo, roman Bakonja fra Brne. Bio je svestran i plodan književnik. Osim romana, pisao je pripovijetke, drame i putopise. Prevodio je književna djela s francuskog jezika.

Bakonja fra Brne ili Bakonja kaluđer Simo?

Rasprave o romanu Sime Matavulja traju od 1892. godine, kada je roman objavljen u izdanju Srpske književne zadruge. Dva su glavna razloga: prvi, roman Bakonja fra Brne je vrhunsko književno djelo; roman epohe realizma; britka satira društva i života svećenika. Drugi razlog je, ustvari, pitanje zašto je Matavulj događaje iz svoga romana smjestio u samostan na Visovcu, a ne tamo gdje se stvarno dogodila, u pravoslavni manastir Krupa? Posebno je pitanje, imali li taj „premještaj“ događaja političku pozadinu? Jovan Skerlić i drugi poznati književni kritičari onoga vremena pisali su o romanu Sime Matavulja u superlativima: novelistički roman; roman lika; roman društva; roman o odrastanju; humoristički roman; najbolji roman srpskog kasnog realizma; roman u rangu europskih romana u doba realizma i slično. Roman Bakonja fra Brne uspoređivan je s poznatim romanima europskog realizma. Matavuljev roman bio je dio lektire u našim školama. Roman je bio popularan i među građanima. U prilogu za portal www.rupe.hr o književniku Nikoli Puliću (10. kolovoza 2026.) pisao sam koliko su naši mještani poznavali roman Bakonja fra Brne. To je bilo i očekivano, ako se radnja romana događa na otočiću Visovcu. Nikola Pulić u putopisu Krkom uzvodno (1967.) prepričava susret sa starim Jerom Brajkovićem. Rupljanin je Puliću opisao što zamjera Simi Matavulju. Iz razgovora saznajemo da je jedan profesor napisao kako se stvarni događaji u romanu Bakonja fra Brne nisu dogodili u katoličkom samostanu na Visovcu, već u pravoslavnom manastiru Krupa, podno Velebita, dakle, tamo gdje je mladi Simo Matavulj učio za kaluđera. Zato sam u podnaslovu priloga za portal www.rupe.hr istaknuo dvojbu koji je naslov adekvatan za roman Sime Matavulja: Bakonja fra Brne ili Bakonja kaluđer Simo? Naime, mladi Ivo Jerković, 12-godišnji dječak iz sela Zvrljeva u Dalmatinskoj zagori, koji je u samostanu na Visovcu učio za budućeg svećenika – franjevca je zapravo mladi Simo Matavulj u manastiru Krupa.

Navodim poglavlja romana Bakonja fra Brne (Beograd: Nolit, 1973.). Komentirat ću samo neka od poglavlja.

I Sveta loza

II Kumšelj i Kumšeljići

III Izbor

IV Uvod u novi život

V Prvi događaj

VI Đakovanje i drugi događaj

Matavulj piše kako je mladi Ivo Jerković zvani Bakonja, budući fra Brne „poče učiti knjigu“.

VII Što se radilo u Bukarevo vrijeme

Bukara je bio simpatičan čovjek iz sela Zelengrad. Kasnije se pokazalo da je bio prevarant koji je pripremio teren za pljačku samostana.

VIII Užas

Matavulj uvjerljivo i detaljno opisuje pljačku samostanske imovine i skrnavljenje kipova svetaca, posebno svetog Franje. Istraga je pokazala da je franjevački samostan poharala Radekina četa sastavljena od članova pravoslavaca.

IX Mnoge različitosti

X Kako Pjevalica liječi

Matavulj piše da je stari fra Brne bio umišljeni bolesnik. Došao je narodni liječnik Pjevalica, glumio negativnu osobu, ubojicu i pljačkaša. Fra Brne ga je ispovjedio. Pisac romana dodaje: „A rkači (pravoslavci, op. M. S.) pod Velebitom pričahu kako njihov Pjevalica izliječi vra Brnu“ (str. 143)

XI Dvije sile kojima podliježu ljudi

Čitatelji romana Bakonja fra Brne mogu se osobno uvjeriti u sve negativnosti kojima su prikazani svećenici franjevci. U romanu piše da katolički svećenici ne žive kako im vjera nalaže; njihov je svakodnevni život ispunjen intrigama, pohlepom, ljubakanjem po okolnim selima i gostionicama, kamatarenjem. „Bakonja ukroćuje zazorljivog mladog „bilca“, kojeg bješe kupio od njekog dužnika fra Brne“ (str. 146).

XII Fra Jerković XXV

Protekla je godina dana od smrti fra Brne-Naćvara. Mladi svećenik Bakonja fra Brne je stigao u svoju župu u mjestu K. da zamijeni fra Pinjata Ćuku. Ovo je poglavlje u kojem autor romana Bakonja fra Brne ima pomirljiv stav prema odnosu katolika i pravoslavaca, „rišćana“. Čitatelj prati tradicionalnu igru: bacanje kamena s ramena. Župljani veličaju što sve može uraditi mladi svećenik, Bakonja fra Brne. „-Bogami, brate, on je pravi Srb! – reče jedan knez „rišćanin“.

Zašto samostan na Visovcu, a ne manastir Krupa?

Simo Matavulj je događaje iz romana Bakonja fra Brne smjestio u franjevački samostan Gospe od Anđela na otočiću Visovcu. Slijedilo je objašnjenje kako bi tako oštra kritika pravoslavnog manastira i kaluđera bila štetna za Pravoslavnu crkvu. Kada je roman objavljen, kaluđeri manastira Krupa osjetili su olakšanje. Katolička crkva, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i svećenici samostana na Visovcu bili su iznenađeni i ogorčeni. Nije bilo lako podnijeti opise negativnih osobina franjevaca na Visovcu. Mještani sela Rupe, Dubravice, Miljevci i drugih sela u kojima su živjeli vjernici katolici znali su da je Visovac dio njihove povijesti, kulture, obrazovanja i duhovnosti, dakle, njihove opstojnosti i identiteta. Zatim, odjednom (1892.) književnik srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti objavljuje roman u kojem su katolički svećenici prikazani kao negativne osobe: sklone bogaćenju, intrigama, kamatarenju i nemoralnom životu. Roman je umjetničko, književno djelo. Umjetničko djelo ne vrednujemo znanstvenim metodama i argumentima. Ipak, korisno je čitati feljton pod naslovom Simo Matavulj i mi objavljen u više nastavaka u šibenskom tjedniku Raskovani (god. 1921. i 1922.). Za temu ovoga priloga važna je tvrdnja autora da se stvarna radnja romana Bakonja fra Brne događa u pravoslavnom manastiru Krupa. Katolički dnevnik Hrvatska straža (04. 10. 1940.) donio je tekst u kojem autor piše da je Simo Matavulj „…izvrgao ruglu manastir Krupa, ali se to nije usudio, pa je ruglo prenio na franjevački samostan na Visovcu zbog čega su franjevci prosvjedovali bez koristi“. Dalmatinski franjevac dr. fra Stanko Petrov, poznat i kao dobar lingvist, svestrano je analizirao roman Bakonja fra Brne i dokazao na više primjera kako se radnja romana ne događa na Visovcu. Za Petrova Bakonja fra Brne je samo književna mistifikacija, kakvih nalazimo u svim europskim književnostima“ (broj 2226, str. 4). U svojim uspomenama pod nazivom Bilješke jednog pisca (Beograd: Srpska književna zadruga, 1924., str. 19) Matavulj piše: „Najglavnije je to, što su mnoga lica u Fra Brni – Srdarina, Bukar, Stipan Kotoranin, Pjevalica porijeklom iz manastira Krupa i njegove okoline“. Fra Stanko Petrov komentira i Hrvatsku čitanku pedagoga Vlade Petza (Zagreb, 1940.). Petrov je kritizirao prilog Đakovanje iz romana Bakonja fra Brne u kojem mladi Ivo Jerković navodno uči glagoljicu. Poznati franjevac i znanstvenik upozorio je V. Petza da franjevci u Dalmatinskoj zagori nisu glagoljaši. Taj netočan podatak i niz drugih, geografskih, običajnih i lingvističkih, nalaze se u romanu Sime Matavulja. Rasprava o lokaciji gdje se događa radnja romana Bakonja fra Brne, u manastiru Krupa ili samostanu na Visovcu, razbuktala se povodom snimanja igranog filma Bakonja fra Brne (1951.). Film je režirao i scenarij napisao Fedor Hanžeković. Film nije sniman na otočiću Visovcu, Dio scena sniman je u okruženju otočića na kojem je franjevački samostan. Mještani iz okolnih sela sudjelovali su u filmu kao statisti. Kada je film sniman, imao sam devet godina, ali se ne sjećam. Samostan na Visovcu „glumila“ je velika maketa (scenograf: Vladimir Tadej) na jezeru u parku Maksimir u Zagrebu. Producent Jadran filma angažirao je tih godina poznate glumce: Miru Stupicu, Milana Ajvaza i druge. Snimatelj je bio Oktavijan Miletić, dok je glazbu napisao Boris Papandopulo. Interijere samostana Gospe od Anđela „glumilo“ je Dječačko sjemenište u Zagrebu. Film Bakonja fra Brne sniman je kao veliki (državni) filmski projekt. Ne treba isključiti mogućnost da su tadašnje političke vlasti izabrale trenutak snimanja filma nakon suđenja kardinalu Alojziju Stepincu u namjeri da ocrne Katoličku crkvu. Različita objašnjenja zašto je S. Matavulj napisao roman Bakonja fra Brne mogu se svesti na tri tvrdnje. Prva, Matavulj je namjerno napisao pamflet protiv dalmatinskih franjevaca i Hrvata. Druga tvrdnja, Matavulj je želio nasmijati čitatelje i sebe. Pobornik ove tvrdnje je Marko Car, autor koji je pisao o djelima Sime Matavulja. Svoje mišljenje o romanu Bakonja fra Brne iznio je i književnik Miljenko Jergović na portalu https://www.jergovic.com/ajfelov-most/bakonja-fra-brne/ (30. 9. 2020.). Jergović također hvali roman Bakonja fra Brne. Smatra da je Matavuljev roman remek-djelo regionalne književnosti. Dodaje da je Simo Matavulj i hrvatski pisac. Naš književnik ne vidi nikakav problem u „premještaju“ radnje romana iz manastira Krupa u samostan na Visovcu: „Kao da je između dvije nogometne reprezentacije odabrao da igra u onoj drugoj“ (!, op. M.S.). Franjevac Stanko. Petrov je tvrdio suprotno: roman Bakonja fra Brne je grozan pamflet protiv dalmatinskih franjevaca i njihova naroda; nije bitno što je Matavulj mislio, nego što je izašlo na vidjelo. Treću tvrdnju slijedi dr. sc. Vido Latković, književni kritičar poznat po tekstovima o književnom stvaralaštvu Sime Matavulja u Crnoj Gori. Smatra da je Matavulj u svome romanu iznio antikaluđerska i antivjerska raspoloženja na primjeru samostana na Visovcu. Mišljenja sam da je roman Bakonja fra Brne moguće promatrati u kontekstu srpskog nacionalističkog programa Velika Srbija (Ilija Garašanin, Načertanije, 1844.). Radnja romana Bakonja fra Brne događa se oko 1864. godine. Bile su to godine nesporazuma i sukoba između pravoslavaca i katolika, Srba i Hrvata. Projekt Velika Srbija utjecao je na srpske političare i Srpsku stranku u Dalmaciji. U obrani srpstva i pravoslavlja Matavulj je pisao književna djela. U svrhu te obrane napisao je pripovijetku Pilipenda (1901.) u kojoj je tema unijaćenje pravoslavaca (prelazak na grkokatoličku vjeru) u Kosovu polju (selo Kričke) u vrijeme gladi 1843. godine. Je li i roman Bakonja fra Brne napisan u svrhu obrane srpske nacionalne politike u Dalmaciji? Nacionalistički program Velika Srbija prepoznao je Katoličku crkvu kao temelj duhovnosti i nacionalne svijesti katolika i Hrvata. Roman Bakonja fra Brne uklopio se u planove ekstremne, nacionalističke srpske politike u Dalmaciji i šire. Osim zalaganja za srpstvo i pravoslavlje „na papiru“, Simo Matavulj je djelovao i aktivno. Sudjelovao je kao dobrovoljac u četi Miće Ljubibratića u ustanku poznatom pod nazivom Nevesinjska puška (1875.). Zatim je bio dobrovoljac bolničar u ruskoj bolnici u Nikšiću. U Crnoj Gori je sudjelovao u Drugom bokeljskom ustanku (1882.). Zato su ga austrijsko-ugarske vlasti uhitile i protjerale. U doba života i stvaralaštva Sime Matavulja bilo je Srba koji nisu odobravali ekstremizam srpske nacionalne politike u Dalmaciji. Jedan od takvih je Vladimir Ardalić (1857. – 1920.), samouki etnolog i sakupljač narodnog blaga iz našega susjedstva, sela Đevrske. O Ardaliću namjeravam pisati na portalu www.rupe.hr.

Simo Matavulj – jučer, danas, sutra

Književnik Simo Matavulj je rođen u Šibeniku. Ne smijemo odbaciti doprinos obitelji Matavulj šibenskom poduzetništvu i kulturi. Nisam pročitao da ima književnih kritičara koji osporavaju umjetničku vrijednost književnih djela Sime Matavulja. Prva etapa njegova djelovanja događa se upravo u Dalmaciji, posebno u Dalmatinskoj zagori. Nije bilo jednostavno podnijeti njegovo crnilo bačeno na naš Visovac, franjevce, Provinciju presvetog Otkupitelja i Katoličku crkvu. Ali, kako narod kaže, vrijeme liječi rane. Na indirektan način, Matavulj je učinio Visovac globalno poznatim svetištem katoličkih vjernika. Danas u Hrvatskoj Simo Matavulj postupno pada u zaborav. Branimir Periša, novinar Slobodne Dalmacije (15. 1. 2024.) je napisao da niti jedna škola u Hrvatskoj ne smije nositi njegovo ime. Tvrdi da je slijedio velikosrpsku ideju. Potrebno je kritički vrednovati poduzetništvo obitelji Matavulj, njihov prinos razvoju gospodarstva i kulture Šibenika i književna djela Sime Matavulja. U sve tri etape književnog stvaralaštva, u Dalmaciji, Crnoj Gori i Beogradu, Matavulj je donio nešto novo i posebno. Većina kritičara smatra da je njegovo dalmatinsko razdoblje posebno uspješno i originalno. U romanu Bakonja fra Brne i pripovijetkama, Matavulj je prikazao patrijarhalno društvo, mentalitet dalmatinskog čovjeka, njegov jezik i osebujan humor. Književna djela Sime Matavulja su vrhunac kasnog realizma. Upitne su njegove političke ideje, kako je gledao na srpski nacionalni pokret i pravoslavlje u Dalmaciji i drugim sredinama u kojima je živio i djelovao. Pozitivno gledam na njegove društvene aktivnosti kojima kritizira društvene devijacije, na primjer, kada je kao učitelj u Islamu Grčkom osudio pojavu lihvarstva. Danas je u Hrvatskoj sve manje građana koji poznaju život i književno stvaralaštvo Sime Matavulja. U Srbiji i Republici Srpskoj djela Sime Matavulja su pojam vrhunske književnosti. Povijest obitelji Matavulj i književnost najpoznatijeg člana te šibenske obitelji je ono što trebamo svestrano analizirati i odrediti njihovo stvarno mjesto u hrvatskom poduzetništvu, kulturi i književnosti.

Simo Matavulj – neke pojedinosti iz privatnog života.

Možda će netko od čitatelja portala www.rupe.hr kazati da nema smisla pisati o privatnom životu književnika. Simo Matavulj je bio javna osoba. Još u mladosti, u Učiteljskoj školi u Zadru, mladi Simo je istovremeno zavodio dvije djevojke pred udaju; popularno kazano udavače. U Herceg Novom je radio kao nastavnik u Pomorskoj školi. Volio je kavanski život. U Beogradu (od 1889.) je počeo svoju treću etapu književnog stvaralaštva u kojoj uvodi nove teme: građansko društvo i moral, odnosi među spolovima i dr. Veliki grad pružio je Matavulju mogućnosti za život pun svakodnevnih užitaka. Prije četrdesetak godina revija Erotika (Zagreb) donijela je reportažu o ljubavnom životu književnika S. Matavulja. U Beogradu su kružile priče da je Matavulj đentlmen i „šampion u seksualnoj izdržljivosti“ (!). Eto, orgijanje i moralni razvrat nije posebnost današnjih generacija. Matavulj je u svoje dvije zbirke pripovijedaka, Iz beogradskog života (1891.) i Beogradske priče, (1902.) prikazao srpsko građansko društvo, posebno njegovo naličje: malograđanski moral, razvode brakova, nevjeru u braku, brak iz materijalne koristi i slično. U Beogradu je upoznao 19-godišnju učiteljicu Milicu Stepanović. Učiteljicu je zaprosio u svojoj 40. godini. Dogodila se tragedija: Milica je pala na hodniku u školi i izgubila dijete. Umrla je u 25. godini. Drugo vjenčanje imao je 1900. godine, kada je oženio Ljubicu, udovicu trgovca Nikole Dimovića. Udovica je bila kćerka odvjetnika iz Rume, bogata, a bez djece. Bračna sreća Sime Matavulja nije dugo trajala. Osam godina nakon vjenčanja doživio je moždani udar na ulici. Unijeli su ga u kuću u Knez Mihajlovoj ulici. Tako je umro čovjek i književnik koji je ostavio veliki trag u društvenom životu i književnosti 19. i 20. stoljeća u državama koje su postojale tijekom njegova života i stvaralaštva.

U dodatku sam priložio fotografije (portret) Sime Matavulja; Simeune, majke književnika S. Matavulja; šibenske kape; liker koji je proizvodila destilerija Matavulj i naslovnu stranicu romana Bakonja fra Brne (izdanje iz 1973.)