Piše: Prof. dr. sc. Mile Silov
U dvije knjige naših autora, Josipa Paića: Škola u selu Rupe (2024.) i Rajka Jurića -Paića: Pišu nam iz Rupa… (2024.), saznali smo tko je bio Juraj Jurjević. Učitelj koji je tri školske godine, 1928./29., 1929/30. i 1930/31., bio učitelj u Mješovitoj državnoj narodnoj školi s dva odjeljenja u Rupama (četiri godine osnovne škole i dvije godine višenarodne škole. U Osnovnoj školi Rupe prepoznata je kvaiteta rada mladog učitelja J. Jurjevića. Naime, školske godine 1929./1930. i 1930./1931. obavljao je i funkciju upravitelja škola. Generacije učenika i mještana sela Rupe u sjećanjima su zadržali svoje učitelje i učiteljice, posebno oni koji su se isticali kvalitetom rada u školi i široj zajednici. Spomenimo samo neke: Stjepan i Marija Barač (1932. – 1941.), fra Dominik Labor, župnik i vjeroučitelj (1917. – 1941.), Jure Rajčić, Ana Vugdelija, Andrija Barišić i drugi. Učitelj Juraj Jurjević je nekako zaboravljen. Mogući razlozi: u našem je selu djelovao samo tri godine i drugo, slijedio je shvaćanje učitelja-intelektualca za razliku, na primjer, od Stjepana Barača kao oličenje narodnog učitelja. Godine koje su prošle pokazale su da je djelovanje mladog učitelja J. Jurjevića bilo ispred vremena u kojima je živio i radio. Ukazivao je na socijalno zanemaren status seoske žene; značenje obitelji u odgoju djece prema načelima kršćanske etike i koliko je filozofija odgoja presudna u razvoju školskog sustava. Zato sve pohvale Rajku Juriću- Paiću, autoru koji je u svoju sjajnu knjigu Pišu nam iz Rupa … (2024., str. 63 i 64) uvrstio dva priloga mladog učitelja J. Jurjevića: Katolička obitelj kao uzgojni faktor i Inferiorna uloga žene na selu iz 1930. godine. Ta dva priloga koje je J. Jurjević napisao kao mladi učitelj i upravitelj škole u našem selu komentirat ćemo na kraju teksta.
Tko je Juraj Jurjević? Rodio se na otoku Hvaru (Brusje, 5. siječnja 1910.), a umro u Novom Marofu (5. svibnja 1985.). Jurjević je završio osnovnu školu u rodnom Brusju. Zvanje učitelja stekao je završetkom Učiteljske škole u Šibeniku (1928.). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao je zvanje profesora filozofije i pedagogije. Isticao se tijekom studija. Bio je uspješan student i predsjednik studentskog Akademsko-pedagoškog filozofskog kluba. Analizom izvora u kojima su tekstovi o J. Jurjeviću (Wikipedija, Glas koncila, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih dana do danas (M. Marjanović, Sarajevo, 2001.) i drugih izvora prepoznajemo J. Jurjevića kao svestranog čovjeka, koji je od mladog učitelja u selu Rupe napredovao do zvanja profesora filozofije i pedagogije, novinara i književnika. Opća odrednica mogla bi glasiti: Juraj Jurjević je istaknuti katolički intelektualac. J. Jurjevića pojedini autori opisuju i ovako: hrvatski književnik, novinar i pedagog (https://hr-wikiquote-org/wiki/Juraj_Jurjević); hrvatski književnik, novinar, odgojitelj i aforist (www.wikipedija.hr); pjesnik i esejist (Hrvatski biografski leksikon); katolički intelektualac „širokoga misaonoga zahvata: kulturnoga, teološkoga, filozofskoga, književnoga““; „katolički oblikovatelj kulture“; novinar, pjesnik, esejist i pedagog (Glas koncila, V. Lončarević, 1. 11. 2017.); pjesnik i kulturni radnik (Leksikon hrvatskih književnika BiH …, Marjanović, 2001.); hrvatski književnik, novinar i odgojitelj (https://put-istina-zivot.com/juraj-jurjevic-misli/). Ako uzmemo kriterij diplome koje je stekao J. Jurjević i poslove u kojima je stekao afirmaciju, onda je za nas Juraj Jurjević: učitelj, profesor filozofije i pedagogije, novinar i književnik. Svestranost J. Jurjevića podsjeća na intelektualce renesansnog profila. Svoje stvaralaštvo (eseje, književne i kulturne prikaze i osvrte, pedagoške, gospodarske i filozofske članke i pjesme) objavljivao je u brojnim novinama, revijama i časopisima: Jadranska vila, Jugoslavenski list, Jadranski dnevnik, Obzor, Napredak, Hrvatska revija, Marulić, Obnovljeni život i drugima. J. Jurjević je bio novinar-dopisnik Hrvatskog tjednika iz Sarajeva i Metkovića.
Nema sumnje, najvažnije djelo J. Jurjevića je ono pod znakovitim nazivom: Čovjek: duhovno-odgojni eseji (Zagreb: Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, prvo izdanje, 1943., 326 str.). Ovim djelom J. Jurjević je potvrdio da je kršćanska etika njegovo životno i moralno sidro. Djelo Čovjek ulazi u područje moralne filozofije, etike i praktične filozofije. Knjiga Čovjek doživjela je ukupno tri izdanja. Treće izdanje (1973.) je prerađeno i dvostruko prošireno na ukupno 584 stranica. U područje filozofije i morala ulazi druga knjiga J. Jurjevića: Dubine dobra i pličine zla: krajolici misli. Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 1979., 472 str. J. Jurjević je bio i član Društva hrvatskih književnika. Afirmaciju je ostvario u području književnosti pisanjem aforizama i pjesmama. Spomenimo knjigu aforizama: Zimzelene starine (1983). Nekoliko izabranih aforizama J. Jurjevića navest ćemo na kraju priloga. Neposredno pred kraj života, objavljena je Jurjevićeva knjiga Svakodnevno o (ne)svakidašnjem: razmišljanja; primjeri iz života: za predavanja, propovijedi i druge prigode (Đakovo, 1985., 339 str.). Pjesme J. Jurjevića su pretežito religiozne i domoljubne tematike: Pjesme (1936.), Duhopisi (1968.) i Vihor tišine (1970.). Pisao je i eseje poučne naravi.
J. Jurjević je radio u Sarajevu kao prefekt u internatu Kralj Tomislav Hrvatskog kulturnog društva Napredak i kao srednjoškolski profesor u Metkoviću. Povratkom u Zagreb obavljao je funkciju ravnatelja Odgojnog zavoda za privrednu mladež pri Hrvatskom radiši i profesora u Učiteljskoj školi u Zagrebu (do 1945.). Iz Leksikona hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas (Sarajevo, 2001.) saznajemo i tužnu sudbinu Jurja Jurjevića: „Poslije rata bio je zatvorenik, a nakon toga čovjek bez prava na nastavničku službu, najčešće bez ikakva posla“. Skromnu mirovinu dobio je kao član Društva književnika Hrvatske. Korisno je nastaviti istraživati životopis i djelo učitelja, filozofa, pedagoga, novinara i književnika J. Jurjevića.
Nema sumnje, Juraj Jurjević je istaknuti učitelj–intelektualac u povijesti naše škole i sela Rupe. Stvaralački opus J. Jurjevića je impresivan u pogledu: vrsta umjetničkih i znanstvenih područja o kojima je pisao; opsegom publiciranih radova; jasnim mislima i stavovima, te društvenim angažmanom. Napisao je dvadeset knjiga od kojih je deset objavljeno, dok je deset ostalo u rukopisima. J. Jurjević nije bio kabinetski filozof, pedagog, novinar i književnik. Svoje kritičko mišljenje i stavove iznosio je javno i argumentirano. Tako smo u Jadranskom dnevniku (Split, 26. 10. 1935., br. 251, str. 12) pročitali njegov znanstveno-popularan tekst Profesorski kongresi i ukidanje vjeronauka u srednjoj školi. Kritizirao je takve prijedloge s motrišta filozofije, pedagogije i cjelovite ljudske ličnosti.
Na kraju priloga slijedi osvrt na dva teksta koje je Juraj Jurjević napisao kao mladi učitelj i upravitelj Osnovne škol u selu Rupe. Prvi, Katolička obitelj kao uzgojni faktor (tekst rupskog učitelja), Katolik 19. 10. 1930., br. 19, str. 1. Mladi učitelj i upravitelj seoske škole raspravlja o značenju katoličke obitelji kao faktora odgoja. Polazi od katoličke etike prema kojoj je obitelj odgojni faktor broj jedan. Uvjet za uspjeh odgoja je ljubav odgojitelja prema odgajaniku. Uloga majke je od posebne važnosti. Za današnje školske reformatore, nositelje obrazovne politike, ravnatelje, stručne suradnike i učitelje misao J. Jurjevića može biti upozorenje: „Opet kažem: Uzalud svi pokušaji i napori oko reforme (obnove) društva, ako se obitelj, stožer čovječanstva, ne uredi prema svojoj uzvišenoj svrsi“. Tekst je potpisan ovako: Rupe (Skradin), Juraj Jurjević, učitelj. Drugi tekst 20-godišnjeg učitelja Jurja Jurjevića ima naziv: Inferiorna uloga žene u selu: kako treba liječiti ovu tešku pojavu u našem narodu (Novo doba, 20. 11. 1930., br. 219, str. 4). Mladi učitelj J. Jurjević raspravlja o teškom položaju žene na selu u skladu sa socijalnim naukom Katoličke Crkve. Svoje tvrdnje iznosi jasno: „Zapostavljenost ženske počinje od rođenja, pa traje dok je na životu“. Seoska je žena isključena iz javnog života. J. Jurjević konstatira da ima poboljšanja u borbi žene za jednaka prava, ali u seoskim sredinama još uvijek žena uz ulogu majčinstva obavlja i poslove domaćice, pomaže mužu u teškim poslovima u polju, odgaja djecu. Mladi učitelj J. Jurjević uspoređuje socijalni status seoske žene s ženama u „gospodskom staležu“. Kritizira i pojavu da roditelji ne šalju žensku djecu u školu. Izvodi zaključak: „Zapostavljenost žene, besumnje je jedna teška rana naših sela koju treba liječiti“. J. Jurjević se tekstom o inferiornoj ulozi žene na selu predstavlja kao socijalno angažirani učitelj. Kritičkim pogledom na socijalni položaj žene na selu, između dva svjetska rata, mladi rupski učitelj se pridužio nizu učiteljica i učitelja koji su se borili za ravnopravnost žena u društvu: Mariji Jambrišak (1847-1937.); Milki Pogačić (1860.-1936.); Mariji Fabković (1833-1915.); Veri Stein Erlich (1897.-1980.); Ivanu Filipoviću (1823.-1895.) i drugima. Zaista, mladi učitelj i upravitelj seoske škole Juraj Jurjević, živeći i radeći daleko od velikih gradskih središta, kao učitelj–intelektualac afirmirao je sebe, našu školu i naše selo. Ovim prilogom to želimo dokazati.
Za čitatelje portala www.rupe.hr izdvojili smo nekoliko mudrih izreka i aforizama J. Jurjevića https://hr-wikiquote-org/wiki/Juraj_Jurjević: pristup: 3. 2. 2026. i www.izrekeicitati.com /autori/1622-juraj_jurjevic; pristup: 26. 3. 2026).
Priroda se smije cvijećem.
Ne poznavati samoga sebe, znači biti stranac u vlastitoj kući.
U boli smo bliži i sebi i drugima.
Sveci su stranice albuma koji se zove Bog.
Bog je kralj čije se prijestolje nalazi u svakoj dobroj i poštenoj duši.
Bez Boga ne možemo ništa, pa čak ni nijekati Ga.
Kad si s Bogom, nitko ti ne može ništa naškoditi, pa ni vrag, a kad si s vragom, nitko ti ne može pomoći osim Boga.
