Maškare – ili čarojice, kako god ih kod nas zvali – jučer su ponovno podsjetile koliko je lijepa ona stara, iskrena tradicija koja okuplja selo. Onako kako su to činili naši stari, bez puno filozofije: s maskama na licu, na traktoru, s pjesmom u grlu, torbakom preko ramena i dobronamjernim rusvajem po kućama.
Povorka je krenula od Verovića i Kapetanića, priko Krstača prema Rupama, pa cijelim selom dalje – kroz Siloviće, Barišiće, Radniće, Juriće i sve do Blaića. Nije to bila samo šetnja, nego pravi đir po selu, od vrata do vrata, uz smijeh, čašicu, zalogaj i onu posebnu energiju koja se ne može opisati, nego samo doživjeti.
Putem se jelo i pilo, pričalo, šalilo, zapjevalo. Svaka kuća u koju se ušlo postala je na tren centar svita. A i one u koje se ovaj put nije stiglo – zbog leda u kostima, jake bure i želje da uhvatimo koju zraku sunca dok je ima – bile su dio priče. Jer maškare nisu samo posjet, one su osjećaj zajedništva koji se širi selom.
Nakon slatke pauze uz krafne u Blaića, povorka se vratila kod škole, gdje je uslijedio vrhunac dana – čitanje optužnice krnji. Uz melodije dobro poznate pjesme, njemu najmrže, a nama svima itekako drage, krnjo je proglašen krivim za sve i svašta što nas je snašlo protekle godine. Presuda je bila jasna – kazna paljenja. I kako običaj nalaže, odmah je i izvršena.
Dan je započeo vrlo vjetrovito. Bura je rezala obraze, led ukočio kosti i starom i mladom, ali ništa od toga nije omelo maškare da po dobrom starom običaju naprave rusvaj u selu. Jer kad se skupi dobra ekipa i dobra volja, ni vrime nema šanse.
Veliko hvala svakome tko je štogod tušnija u torbak, jer takve sitnice puno znače – upravo od njih nastaju ovakvi dani. Drago nam je vidjeti kako se tradicija vraća među ljude – ovo je samo vjetar u leđa za dalje.
Posebna zahvala ide Željku Tepiću koji je sa svojih 70 godina napravio izuzetno vjerodostojnog krnju – od same konstrukcije do detalja, sve je osmislio i izradio vlastitim rukama. A kao da to nije bilo dovoljno, sastavio je i optužnicu na čak četiri strane, savršeno uklopljenu u temu i duh maškara.
Hvala Kukcima na odlično spremljenoj veprovini, Lovačkom društvu na donaciji mesa, TZ Skradin na donaciji, Udruzi Rupska zvona na podršci, DVD-u Rupe što su ustupili prostorije za spremanje hrane i cijelo vrijeme bodrili da sve prođe sigurno, MNK Rupe na frižiderima i stolovima i hvala svima ostalima koji su sto napravili sve da ovaj dan protekne baš ovako – i naravno, hvala svakom pojedincu koji je svojim dolaskom uveličao ovaj poseban dan, posebno onima koji su putem najeli i napili veselu povorku.
Ovo su velike stvari za ovako malo selo. Jer jučer smo svi bili tu – od najmlađeg do najstarijeg. Svi zajedno. Takvi trenuci pokazuju koliko možemo kad dišemo ko jedno.
Moramo biti ponosni na svakog od nas koji uz toliko ljubavi sudjelujemo u svemu. Nekad se i posvađamo – i to je normalno. Kažu da bi klavir svirao najbolje, trebaju mu i crne i bijele tipke. Kod nas ih je, srećom, puno više bijelih. I nek tako ostane za vazda.
Tisuću puta hvala svima.
Jer kad smo svi onako veseli – srce naraste za dva broja. ❤️
