U vremenu kada se često govori o odlascima, lijepo je pisati o povratku. Još je ljepše kada se taj povratak ne događa samo fizički, nego i srcem, znanjem i svakodnevnim angažmanom.
Priča o povratku Bernarde, koju su ovih dana prenijeli i nacionalni i regionalni mediji, za nas u Rupama ima posebnu težinu. Jer Bernarda nije samo djevojka koja se iz Dublina vratila u Skradin – Bernarda je naša Rupljanka, osoba koju ovdje svi znamo po onome najvažnijem: po osmijehu, otvorenosti i spremnosti da uvijek uskoči kad treba. Posebna u svakom pogledu!
Iako je profesionalno iskustvo gradila u inozemstvu, daleko od kuće, njezina povezanost s rodnim krajem nikad nije oslabila. Povratkom u rodni kraj, u sklopu općine kojoj pripadaju i Rupe, Bernarda danas svoje znanje, ideje i energiju ulaže upravo ovdje – među svoje ljude.
Ona je ona osoba koja je uvijek nasmijana, uvijek spremna pomoći, objasniti, savjetovati, podijeliti iskustvo. Bilo da se radi o manifestacijama, događanjima, inicijativama ili jednostavno o potrebi da se nešto napravi – kod Bernarde nikad nema „nije mi do toga“ ili „nemam vremena“.
Kod nje vrijedi samo jedno: ajmo, može se.
Zato nimalo ne čudi što se tako snažno uključuje u sve što živi i diše u našem kraju. Bernarda ne promatra zajednicu sa strane – ona je njen aktivni dio. I upravo zato je ova priča puno više od profesionalnog povratka iz inozemstva; ona je potvrda da se znanje iz svijeta može vratiti kući i ovdje pustiti korijen.
A kad govorimo o korijenima – oni su čvrsti. Jer svi mi u Rupama znamo i njezina oca, kako ga u selu zovemo – Bracu Jekina. Čovjeka koji je, baš poput Bernarde, uvijek prisutan. U svakoj akciji, svakoj potrebi, svakoj situaciji. Spreman pomoći svakome, bez puno pitanja, tiho i konkretno.
Kad imate takav primjer doma, teško je biti drugačiji. I Bernarda to sa sobom nosi – prirodno, nenametljivo, ljudski.
Zato ovaj članak nije samo pohvala, nego i zahvala. Zahvala što pokazuje da se može biti moderan, obrazovan, svjetski – a istovremeno duboko vezan uz svoje selo i svoj kraj. Zahvala što svojim entuzijazmom podsjeća koliko su ljudi najveća vrijednost svake zajednice.
Neopisivo smo ponosni.
Na Bernardu.
Na Bracu.
I na činjenicu da Rupe imaju takve ljude. ❤️
Slika gore: Bernarda i naša Katarina Šošić, Bernardina kolegica iz TZ Skradin
Slika dolje: Bernarda Marasović
