Na Rupe.hr često pišemo o ljudima i životnim putevima koji su, na ovaj ili onaj način, povezani s našim mjestom. Posebno nas raduje kada se u tim pričama netko prepozna i osjeti potrebu podijeliti vlastito iskustvo. Upravo takve priče – osobne, iskrene i nenametljive – čuvaju sjećanja i stvaraju trajnu poveznicu među ljudima, bez obzira na to gdje danas žive.

Jedna takva priča stiže nam ovih dana. Ispričana iz prve ruke, bez uljepšavanja, ali s puno zahvalnosti, ponosa i životne mudrosti.

Moj put iz Rupa u svijet

Piše: Dragan Jurić Pajunov i njegova supruga Tajana

Zajedno smo prošli mnogo toga – uspone i padove, lijepe i teške trenutke – uvijek kao nerazdvojni tim već 40 godina. Iz naše ljubavi rodilo se četvero djece, a danas nas posebno raduje i petero unučadi. Naša obitelj najveći je blagoslov koji smo dobili i temelj svega što smo u životu postigli.

Iako već desetljećima živimo i radimo izvan Hrvatske, Rupe nikada nisu prestale biti dio našeg života. Ponosan sam na svoje porijeklo i nikada ga nisam skrivao. Svi koji nas poznaju znaju odakle dolazimo i koliko nam naš kraj znači. Cijela naša obitelj redovito više puta godišnje dolaze u Rupe, a posebno u svezi održavanja tradicionalne vrijednosti, proizvodnje domaćeg maslinovog ulja. Sa ponosom nosimo nezaboravne uspomene i doživljaje u našim maslinicima, berba maslina sa 4 generacije na okupu od malih unučića do najstarije bake Zorke.
Naše domaće maslinovo ulje je uvijek bio dio našeg identiteta.

Još se jasno sjećam 11. siječnja 1986. godine. Bio je to dan kada sam ja, mali iz Rupa 19.g. zajedno s mnogim Rupljanima, krenuo put Njemačke u potrazi za boljim životom. Odlazak iz rodnog kraja nikada nije lak. Sa suzom u oku napuštaš svoj dom, a u sjećanju ti ostaje pogled majčinih očiju punih tuge dok se rastajete.

Dolazak u Düsseldorf donio je novu nadu, ali i nove izazove. Ondje me čekala Tajana, ljubav mog života, i jedan potpuno drugačiji svijet. Počeo sam od samoga dna – kao perač posuđa. Vrlo brzo shvatiš da si u toj sredini samo broj, netko tko mora raditi od jutra do sutra ako želi opstati. Ugostiteljska branša pokazala se zahtjevnom, ponekad i nemilosrdnom, ali istodobno je nudila priliku onima koji su spremni učiti, riskirati i ne odustajati.

S vremenom sam stekao iskustvo i hrabrost za nove početke. Došlo je vrijeme za veće projekte i ozbiljnije izazove. Tako su nastali naši “night life” uspješni projekti jedan za drugim u Leverkusenu i okolici. Slijedilo je otvaranje brojnih caffe barova, steakhouse restorana i event lokacija. Posebno pamtim velike događaje – vrhunske DJ nastupe, koncerte i evente s više tisuća posjetitelja, kao i suradnje s poznatim imenima njemačke glazbene scene poput Jürgena Drewsa, Andree Berg i Mickya Krausea.

Kroz godine rada imao sam čast primiti i više priznanja u struci. Posebno sam ponosan na nagradu ugledne platforme rang-liste deutschland.de, gdje sam dvije godine zaredom proglašen pouzdanim poslovnim partnerom i rangiran na prvo mjesto. Moj rad prepoznali su i gradovi u kojima sam djelovao, kao i brojni poslovni partneri, a lokalni mediji redovito su pratili naše projekte.

Danas, nakon četiri desetljeća zajedničkog života i rada, Tajana i ja s ponosom gledamo na sve što smo prošli. Put nije uvijek bio lak – često je bio strm i kamenit , život nas nije mazio – ali nas je naučio važnoj životnoj lekciji: snaga nije u tome da nikada ne padneš, nego u tome da se uvijek ponovno podigneš.

Najveću zahvalnost dugujem svojoj obitelji. Bez njihove podrške, razumijevanja i vjere, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Zahvalan sam i svim ljudima koji su kroz godine bili uz nas, koji su vjerovali u nas i davali nam snagu kad je bilo najteže.

Ostala su sjećanja.
A sjećanja su nešto što nam nitko nikada ne može oduzeti.

*

Ova priča samo je jedna od mnogih koje žive među našim ljudima, rasutima diljem svijeta. Sigurni smo da svatko od nas nosi barem jednu takvu – o odlasku, borbi, obitelji, uspjehu ili povratku.
Zato pozivamo sve naše čitatelje da s nama podijele svoje priče, kako bi ostale zapisane i sačuvane za buduće naraštaje.