Završilo je božićno vrijeme, svugdje pa tako i u Rupama. Iza nas su dani ispunjeni blagdanskim ugođajem, druženjima, pjesmom, smijehom i zajedništvom. Ovogodišnji Božić u našem mjestu bio je posebno veseo – s puno događanja, susreta i trenutaka koji su ponovno okupili ljude, kako domaće, tako i one koji se za blagdane rado vraćaju svojim korijenima.

No kako se božićno doba polako privodi kraju, pravo je vrijeme da se, uz zahvalu na svemu doživljenom, prisjetimo i kako je Božić nekad izgledao u Rupama – kako se živio, slavio i nosio u srcu.

U vremenu kada nije bilo obilja, ali je bilo puno topline, vjere i zajedništva, božićni su običaji imali posebno značenje. Pripreme su započinjale ranije, Badnja večer imala je svoju tišinu i dostojanstvo, a obitelj, ognjište i molitva bili su u središtu svega. Paljenje badnjaka, božićna svijeća, zajednička molitva, odlazak na ponoćku i blagoslov kuće bili su trenuci koji su se duboko pamtili i prenosili s koljena na koljeno.

U tom duhu donosimo vrijedan zapis – rukom pisani tekst i njegov prijepis, koji je 2008. godine zapisao Ante Paić (pok. Jose). U tim je redcima sačuvano sjećanje na stare božićne običaje u našem kraju, onako kako su se živjeli prije više desetljeća. Jednostavno, iskreno i bez uljepšavanja – baš onako kako je nekad bilo.

Ovaj zapis nije samo opis običaja, nego i podsjetnik na jedno vrijeme, način života i vrijednosti koje su oblikovale našu zajednicu. Vrijedno je da takva svjedočanstva ostanu zapisana i dostupna, kako bi i mlađe generacije mogle osjetiti duh Božića kakav se nekad živio u Rupama.

Na samom kraju, ostaje nam samo nadati se i vjerovati da su se svi ove godine lijepo proveli sa svojim obiteljima, u miru, zdravlju i radosti, te da će se barem djelić tog starog duha, topline i zajedništva sačuvati i u godinama koje dolaze.

Božićno vrijeme je završilo, ali uspomene i vrijednosti koje nosi – ostaju. 💛

                                                                      P r i j e p i s

                                                                   Običaji za Božić

Na badnji dan se priprema Bakalar za badnju veče. Kuhaju se riži na vodi od bakalara. Frigaju se uštipci i sitni gavuni to se priprema za večaru. Običaj je da se upali lumin da gori i moli se Bog na slavu Svetog rođenja. Ide se na ponoćku slušat sv. misu. Na Božić se kiti božićna svića sa jelkom i pšenicom koja se sije  oko sv. Lucije. Sprema se ručak i na ručku se upali svića božićna i na ručku  moli se  Bog 3 očenaša 3 zdravo Marije i 3 slava ocu na čast svetog rođenja  Kristova. Kad završi ručak svića božićna  se trne sa crnim vinom odreže se malo kruva i čaše se umoče i na sviću se kaplje dok se ne utrne. Moli se Bog za mrtve i na kraju se govori  pokoj Vičnji darujim gospodine vičnost Vičnja upočivala s njima Amen.

To bi bilo šta ja znam i još bise  govorilo kad  dođeš iz crkve u kuću hvaljen Isus dobro došlo  sveto rođenje a kobi se nalazio u kući onbi odgovorio i Stobom zajno eto to su običaji za Božić. Također i na novu godinu bi se svića palila i trnila sa bilim vinom i tako to bi trajalo sve do 3 kralja neki pale i onda sviću i tako završava Božićno doba Jelka se skine i svića se ostavi I tako završavaju običaji.

Božića na Badnju veče se blagosiva kuća sa svetom vodom sa maslinovom grančicom Blagosovljenom.

Prije 60 godina je bilo drugačije ložili su se Badnjaci u kužini na kuminu i ložila bi se 3 badnjaka 2 sa strane i manji u sridu desni badnjak bio bi deblji i odanj bi se žegla Božićna svića hrana bi se  kuvala po običaju kao i sada na Badnju veče bi se svi sakupili oko vatre i Badnjaka i tu se molio Bog i veselo bi bilo kućni Bi starešina ožegom tukao i Badnjaka onda bi vrcale varnice i govorilii ovoliko ovaca ovoliko janjaca oliko pšenice ovliko kukuruza vina i tako dalje onda bi se pivalo i veselilo i pilo a svi ostali običaji kao i danas se nastavili.

Ante Paić, pok. Jose