Kažu da se ljudi s vremenom iz svog rodnog kraja vrlo često odsele, raziđu, pa odu trbuhom za kruhom, znanjem, poslom ili ljubavlju. I istina je – Rupljane danas možete sresti posvuda: u velikim svjetskim gradovima, na drugim kontinentima, u korporacijama, na brodovima, fakultetima, gradilištima, pozornicama i uredima. Ali, Bogu dragom hvala, još uvijek i u Rupama, Laškovici, Ićevu. No, jedno je sigurno – iz srca Rupe nikad nikom od njih nisu izašle, koliko god neki bili daleko po svijetu.

Tako je i nastala ova šaljiva, ali vrlo istinita karta svijeta koja kaže ono što mi odavno znamo: cijeli svijet su zapravo Rupe – samo se drukčije zovu.
Sjeverna Rupeika, Rupezija, Ruperika, Rupealija… nema tog kraja kugle zemaljske gdje netko nema barem neku vezu s Rupama. Ako nije dida – onda je baba. Ako nije stric – onda je kum. Ako nije rodom – onda je „blizu“, „preko nekoga“, „nekad bio“, „čuo priču“, „zna čovika“.

Rupe su se kroz godine raselile, i po broju stanovništva malo “istanjile”, no one su ostale čvrsto povezane – pričama, sjećanjima, povratcima za blagdane, porukama, linkovima, člancima i pozivima:
„Jesi vidija šta se sad događa u Rupam’?“
„A jesi čuja ovo novo iz Rupa?“

I dok stojimo rame uz rame s „velikim svjetskim destinacijama“, mi to radimo na svoj način – skromno, ali srčano. Imamo međunarodnu utrku karića koja je odavno prerasla lokalne okvire. Imamo bezbroj knjiga koje su izišle iz rupskih pera, svjedočeći da malo mjesto rađa velike priče. Imamo manifestacije koje okupljaju ljude, mještane i goste, stare i mlade.

Imamo portal Rupe.hr, koji se čita daleko izvan granica sela, pa i države – jer Rupe nisu samo geografska točka, nego zajednica rasuta po svijetu. Imamo advent, dokaz da se radost može seliti, ali i dijeliti sa svakim kutom župe. Imamo DVD Rupe, MNK Rupe, crkveni zbor, boćarski klub, lovačko društvo… i naravno Udrugu Rupska zvona, koja neumorno čuva baštinu, pamćenje i identitet.

I kad bi krenuli nabrajati što sve imamo – mogli bismo do sutra. Jer Rupe nisu samo ono što se vidi izvana, nego i sve ono što se stalno kuha iznutra. A kuha se puno. Nova godina već nosi nove ideje, projekte, susrete i priče koje tek čekaju svoje poglavlje.

Zato ova ilustracija nije samo šala. Ona je podsjetnik.
Da gdje god bili – Rupe idu s nama.
I da, ma koliko se svijet činio velik, centar svita je uvijek tamo gdje su ljudi koji ga nose u sebi. Zato ću ovom prilikom zahvaliti svima koji moje članke i objave prate kroz cijelu godinu i neumorno daju podršku i zažmire kad se potkrade i pokoja greška.

A ja vas sve, rasute po svim Rupeikama i Rupezijama ovoga svijeta, pozdravljam baš odavde – iz centra svita. Iz Rupa. 💛

Vaša,

Petra

P.S. Ilustraciju je moja kolegica Marina M. napravila i poklonila mi prošle godine za rođendan. Njoj je u uredu, sasvim razumljivo, već pomalo dosadilo slušati samo o Rupama… pa je odlučila da ih onda – stavi na cijeli svijet. Naučila sam je doduše da selo Rupe u tri, čet’ri reda iz daljine ko Pariz izgleda, no, iako je puno puta obećala, još u Rupe nije došla.