KUKALJ I MOJE DJETINJSTVO
Piše: Prof. dr. sc. Mile Silov
Portal www.rupe.hr je prozor u prošlost, sadašnjost i budućnost za nas rođene u Rupama, koji godinama živimo daleko od rodnog sela. Pročitao sam dva zanimljiva članka o našem Kukalju (www.rupe.hr; 27. 08. i 02. 09. 2025). Za autora članka naš seoski trg je „priča o mjestu koje čuva povijest Rupa“. Saznajemo da je na Kukalju postavljen informativni panel koji će trajno podsjećati da je mali seoski trg imao središnju ulogu u životu sela. Na Kukalju se događao svakodnevni društveni, kulturni, politički i vjerski život. U članku se ne spominje Kukalj kao seoski trg. Što je ustvari trg? Prema Rječniku hrvatskoga jezika (Anić, 1991., str. 748) 1. trg je mjesto gdje se izravno prodaju ili kupuju proizvodi sa sela; tržnica; 2. slobodan i ravan javni prostor u gradu (….) na križanju ulica i okružen zgradama. Prema Wikipediji, trg je otvoreni prostor okružen kućama koji se obično nalazi u srcu tradicionalnog grada i na kojem se okuplja zajednica. U svijetu su poznati narodni trgovi: Crveni trg u Moskvi, Trg nebeskog mira u Pekingu, Trafalgarski trg u Londonu, Trg sv. Petra u Vatikanu i drugi. Da li je naš Kukalj uopće trg? Za autora ovoga članka, Kukalj je (seoski) trg, jer ispunjava bitnu oznaku trga: javni, slobodni prostor na kojem se okuplja zajednica.
Ne sjećam se naziva Kukalj u mome djetinjstvu. To me potaklo da tragam za porijeklom naziva kukalj. Na portalu www.zagoričani.com (01. 12. 2009) spominju se riječi: kukalj, kula, kulina. Kukalj je među rijetkim prezimenima u Hrvatskoj. Danas u Hrvatskoj živi samo deset prezimena Kukalja u samo šest domaćinstava. Usporedio sam svoja sjećanja na Kukalj pedesetih godina prošlog stoljeća i značenje te riječi na nekoliko internetskih portala. Google nas informira da termin kukalj znači izvor (vrelo) (potok, jezero), mjesto gdje podzemna voda istječe prirodno iz zemlje. Slično značenje pročitao sam na www.geografijabih.com /kukalj/. Kukalj je bunar (potok, jezero), valjkasta rupa, jama ili tunel izbušen u dubinu odakle voda, nafta ili plin mogu biti ispumpani ili dovedeni na površinu. Sličan odgovor čitatelji će dobiti ako pitanje o riječi kukalj postave umjetnoj inteligenciji (AI).
Vjerujem da će čitateljima biti zanimljivo moje sjećanje na Kukalj pedesetih godina 20. stoljeća. Rupe sam napustio davne 1953. godine. Čovjek napusti rodno mjesto, ali sjećanja ne prestaju. Na predstavljanju knjige Škola u selu Rupe prof. Josipa Paića u kolovozu 2024. godine opisao sam sjećanje na političke skupove na Kukalj sredinom 20. stoljeća. Održavani su povodom državnih praznika. Trg je tada bio okićen bršljanom i parolama: Živio 1. maj i slično. U kutu je bio mali podest visine oko dvadesetak centimetara. Govornik bi zakoračio na podest i počeo svoj vatreni govor. Među govornicima su najčešće bili članovi Partije i borci iz Drugog svjetskog rata. Sjećam se da su govornici gestikulirali rukama i spominjali: Tita, Partiju, opasnosti od neprijatelja, gradnju doma kulture… Kada su spominjali neprijatelja, nisam znao tko su neprijatelji i odakle će doći. Osjećao sam strah i jedva čekao kada će završiti miting. Požurio bih kući u kojoj sam živio s bakom i djedom. Pedesetih godina prošlog stoljeća potok se spuštao s brda, presijecao cestu i nastavio vodeni put prema polju. Prolazio je blizu naše kuće i kuće narodne pjesnikinje Lucije Verović zvane Zgozdinica. Lucija je govorila za potok: – To je naša Krka. Kukalj je seoski trg malih prostornih dimenzija. Sjećam se kako se kamion teško okretao na Kukalju. Zadnji kotač bi mu zapao u jarak kroz koji je prolazio potok. U blizini Kukalja, u smjeru brda, nalazio se bunar iz kojeg sam crpio vodu i nosio je u „ćupu“. Na Kukalju sam prvi put u životu vidio romobil i dječja kolica. Prizor koji sam gledao nedjeljom i blagdanima: ljudi idu u crkvu sv. Ante na misu. Okupljaju se na platou oko crkve. Nakon mise, spuštaju se na Kukalj, razgovaraju i postupno se razilaze.
Prvi put sam se vratio u rodno selo 1962. godine. Na Kukalju se skupila skupina mladih. Jedan je mladić svirao „u cintare“. Mladići i djevojke pokrenuli su kolo. Nitko nije bio u narodnoj nošnji. Mnogi su me pitali: – Da li me poznaš? Poznavao sam svoje bivše susjede: Juru Verovića (1941) i Stipu Verovića (1941), sina Lucije Verović. Zatim sam se uputio pješke prema Laškovici.
I na kraju o budućnosti Kukalja. Kukalj je seoski trg od posebne važnosti za seosku zajednicu. Udruga Rupska zvona radi sjajan posao za naše selo. U suradnji s mještanima, urbanistima i arhitektima treba razmotriti mogućnost proširenja Kukalja. Postavljen je panel na Kukalju. Treba oplemeniti dva betonska zida. Da li postaviti još koji panel i nacrtati nekoliko crteža (murala, grafita)?
30. listopada 2025.
Fotografije ustupio: Rajko Jurić – Paić (Pajo Rupski)
