S velikom tugom primili smo vijest o smrti Joška (Josipa) Čelara (1932.–2025.), novinara i fotoreportera, doajena šibenskog novinarstva, koji je tijekom svog radnog i životnog vijeka nesebično dolazio u Rupe i pisao o nama – o našim danima, naših ljudi, našim poteškoćama i radostima – kako bi i šira javnost znala što se zbiva u našoj dolini.

Rođen je 30. srpnja 1932. u Šibeniku, gdje je i maturirao (Šibenska gimnazija, 1952.), a studirao je pravo u Zagrebu. Nakon završetka studija radio je, među ostalim, kao pravni referent u Luci Šibenik, no fotografia ga je pozvala u novinarstvo – hobi koji je prerastao u životno poslanje.

Jedna od prvih fotoreportaža bila je “Govor mora uz hridine”, objavljena 1962. u Šibenskom listu. Joško je bio pionir fotoreporterske profesije u Dalmaciji, uvozio je estetiku, autentičnost i angažman u fotografiju – ne kao pasivni snimatelj, već kao kroničar života, promatrač, onaj koji želi razumjeti i prenijeti ljudsku priču.

Poseban odnos s Rupama

Za nas u Rupama, Joško je bio čovjek koji je, i u poznijim godinama, pratio i bilježio događaje naših sela – ne samo kada je bilo lako, nego i onda kad je bilo potrebno da nas netko izvana shvati, vidi i zabilježi.

  • Njegov posljednji dolazak u Rupe zabilježen je 2021., kada smo priredili sjećanje na Vuka Mandušića povodom godišnjice njegove smrti. I tada je, iako već u godinama, došao, prisustvovao i pravovremeno objavio prilog.
  • Često je dolazio, sa svojim fotoaparatom, bilježio obične ljude, obične događaje – jer je znao da u njima leže priče koje nas definiraju.

Za nas, on nije bio samo novinar – bio je kulturni most. Njegovi članci, fotografije i reportaže iz Rupa, često su bili način da naši glasovi, naši problemi i naše ljepote dopru do onih koji ne žive među nama.

Ovo je prigoda da se još jednom s poštovanjem prisjetimo dobrog novinara i čovjeka. Joško Čelar je, kroz svoje tekstove i slike, prepoznao Rupu – njene ljude i život – dao im okvir, dao im glas. Hvala mu na tome!

Obitelji izražavamo iskrenu sućut. Neka mu je laka crna zemlja, a sjećanje na njegov rad i njegovu osobnost neka ostane svjetlo u našim srcima.