“Rat u skradinskom zaleđu traje”, stajalo je velikim slovima na stranicama Slobodne Dalmacije 31. srpnja 1991. godine. Dan ranije, u utorak 30. srpnja, selo Rupe ponovno je bilo izloženo neprijateljskom minobacačkom napadu. Ali to nije bio običan napad. Tog dana u selu su se zatekli novinari. Došli su snimiti reportažu o životu u zaleđu i dokumentirati svakodnevicu pod prijetnjom rata – a umjesto toga, svjedočili su izravnom napadu. I zabilježili su ga kamerom.
Kao grom iz vedra neba
Napad je počeo oko 15:40 sati, usred bijela dana. Bez ikakvog upozorenja, selo je zasuto minama kalibra 82 mm iz teških minobacača. Neprekidna vatra trajala je gotovo sat vremena, do 16:30, a ispaljeno je oko 20 mina koje su pogodile trafostanicu, nekoliko kuća, župski dvor, kao i više automobila parkiranih ispred – uključujući vozila novinarske ekipe, fra Karla Krole, Marka Verovića, Mile Radnića i Milenka Jurića.
Zamislite taj trenutak: novinari HTV-a, koji su sasvim slučajno odlučili taj dan posjetiti Rupe, nalaze se usred vatre. Automobili su oštećeni, ali srećom – nitko nije poginuo, nitko nije ranjen. Samo nevjerica i spoznaja da rat ne bira ni vrijeme ni mjesto.
Politička i vojna napetost
Odmah nakon napada, Policijska uprava kontaktirala je komandanta Kninskog korpusa JNA, generala Špiru Nikovića, koji je pokušao posredovati i predložio prekid vatre. Međutim, usred njegove “mirovne inicijative”, iz krajiške utvrde u Bratiškovcima ispaljene su još četiri mine prema Dubravicama. Čudo – ni tamo nije bilo ranjenih.
Istovremeno, JNA dovodi iz Dubravica i zaseoka Gardijani dva tenka i jedan oklopni transporter, kako bi, kako su rekli, uspostavili “tampon zonu” između hrvatskih snaga MUP-a i srpskih paravojnih formacija. Granica je postavljena, ali napetost nije nestala.
Prvi put dokumentirano
U vremenu kada su informacije putovale sporo, kad se u sela dolazilo bez signala i najave, upravo je taj slučajan dolazak novinara omogućio da hrvatska javnost vidi istinu: da se ne napadaju samo vojne mete, već sela, civilna infrastruktura i ljudi u vlastitim dvorištima.
U avliji fratrovoj, gdje se svakodnevno skupljala riječ, molitva i vijest iz daleka, tog dana – eksplodirale su granate. I to je zabilježeno. Zato je taj 30. srpnja, samo nekoliko dana nakon prvog granatiranja sela 26. srpnja, ostao upisan u kolektivno sjećanje ne samo kao još jedan napad, nego kao dan kad je istina izašla iz Rupa i otišla u svijet.
