30. srpnja 2024. – dan koji selo Rupe neće nikada zaboraviti. Dan kada su vatra, dim i vjetar nadvladali krajolik, a zajedništvo i hrabrost nadvladali strah. Bila je to katastrofa koja je ostavila ožiljke na prirodi, ali i zapalila iskru – onu koja je dovela do osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Rupe.
Tog ranog utorka, sve je počelo gotovo neprimjetno. Negdje kod Ićeva, daleko od pogleda većine, počela je tinjati vatra. No, ono što je ujutro bilo samo dim u daljini, do podneva se pretvorilo u vatrenu neman koja je gutala sve pred sobom. Gorjelo je raslinje, borovi su pucali od topline, zrak se zgusnuo od pepela. A vjetar – kako to biva u najgorim scenarijima – bio je silovit, nepredvidiv, i neumoljiv. U svega nekoliko sati vatra je već bila nadomak Rupa.
I dok su profesionalne vatrogasne snage iz svih krajeva županije, uz pomoć četiri kanadera, davale sve od sebe da spriječe širenje požara prema Plastovu, Dubravicama i Nacionalnom parku Krka, u Rupama se dogodilo nešto još važnije: selo se ujedinilo. Ljudi su stali rame uz rame, kao da su svi rođeni s istim instinktom – da obrane svoje. Niti jednog trenutka nitko nije pitao je li to njegova dužnost – bila je to borba za kućni prag.
Iz pepela rađa se nada
U danima nakon požara, sve više se pričalo o potrebi za osnivanjem DVD-a. I tako, iz jedne tragedije, nastala je inicijativa.
U listopadu su organizirani sastanci s mještanima, a već u studenom 2024. službeno je osnovan DVD Rupe.
U prvim mjesecima 2025. društvo je dobilo naprtnjače, zaštitnu opremu, prve uniforme. Organizirane su obuke. U svibnju su stigle i prve diplome – službeni vatrogasci.
Rupljani danas – godinu kasnije
Danas, godinu dana kasnije, DVD Rupe ima svoju prostoriju, opremu, statutarne akte i – najvažnije – ljude. Ljude koji znaju da se ne brani samo kuća kada gori, nego i zajednica. Ljude koji znaju koliko vrijedi susjed kad ti bez riječi dodaje crijevo. Ljude koji pamte taj dan kad su svi postali jedno.
Fotografije i videozapisi koje danas objavljujemo nisu samo dokument vremena – oni su spomenik zajedništvu. Oni su dokaz da se iz pepela može niknuti nova nada. I da nas vatra, koliko god bila moćna, ne može pobijediti – ako smo zajedno.
U čast onima koji su tada stajali na prvoj crti – i onima koji su se godinu dana kasnije prijavili u DVD. U čast svima koji su pomogli u gašenju požara.
U čast svakom traktoru, naprtnjači, kanti, mokroj krpi, mobitelu koji je dojavio smjer vatre.
Rupljani pamte. I grade dalje.
