U vremenu kad se umjetnost često prepušta brzini i površnosti, postoje umjetnici koji ostaju vjerni tišini, preciznosti i dubokoj emociji. Među njima je Andrea Paić, mlada sopranistica čiji se glas proteže preko pozornica Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, ali čiji korijeni sežu i do Rupa.

Rani glazbeni počeci i školovanje

Rođena u Šibeniku, Andrea je prve note i osnovno glazbeno obrazovanje stekla u Glazbenoj školi Ivana Lukačića. Već u ranim godinama pokazivala je snažnu muzikalnost, izražajnost i izniman vokalni potencijal. Tijekom školovanja istaknula se kao predana i ozbiljna učenica, uvijek željna novog znanja i usavršavanja.

Usmjerena prema vokalnoj interpretaciji, nastavila je razvijati glas kroz daljnje obrazovanje i kontinuiranu suradnju s renomiranim mentorima i institucijama. Njezina usmjerenost, sposobnost introspektivnog rada i stalna težnja ka izvrsnosti ubrzo su je doveli do ozbiljnijih opernih angažmana.

Karijera u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku

Andrea je danas stalna članica opernog ansambla HNK u Osijeku, gdje ostvaruje sve značajnije uloge i interpretacije. Uloge koje izvodi svjedoče o njezinoj tehničkoj sigurnosti, izražajnoj snazi i iznimnom osjećaju za stil i karakter:

  • Susanna u Mozartovom Figarovom piru, u kojoj kombinira duhovitost, muzikalnost i glumačku inteligenciju;
  • Valencienne u Lehárovoj Veseloj udovici, koja traži lepršavost, šarm i dobru glumačku kondiciju;
  • Giannetta, Genovieffa, Infermiera, ali i Marženka u Prodanoj nevjesti – sve redom uloge koje govore o njezinoj vokalnoj svestranosti.

Posebno se istaknula kao Violetta Valéry u Verdijevoj La Traviati, velikoj i zahtjevnoj ulozi, kojom je 2025. godine nakon gotovo dvadeset godina obnovljeno izvođenje te opere u HNK-u Osijek. Prema riječima ravnatelja opere Ladislava Vrgoča, Andrea se u ulozi Violette dokazala ne samo kao izniman vokalni talent, već i kao umjetnica koja shvaća dubinu i psihološku kompleksnost likova koje interpretira.

Pobjeda u Nišu – potvrda međunarodne kvalitete

Jedan od najvažnijih trenutaka u njezinoj dosadašnjoj karijeri svakako je pobjeda na međunarodnom natjecanju “Belcanto” u Nišu u listopadu 2024. godine. Andrea je tamo osvojila prvu nagradu u kategoriji Opera, ali i titulu ukupne laureatkinje natjecanja, čime je ostavila snažan dojam na žiri sastavljen od stručnjaka iz više zemalja. Interpretacijom četiri arije, Andrea je pokazala izuzetnu tehničku kontrolu, glazbenu mudrost i scensku prisutnost, što je prepoznato kao “wow efekt” koji prelazi granice jezika.

Koncertna scena i publika

Andrea redovito sudjeluje u koncertnim programima, a među zapaženijima je bio i koncert “La Vie En Rose”, koji je 2023. godine zatvorio Osječko ljeto kulture. Na tom koncertu izvela je pjesmu iz mjuzikla Frozen, For the first time in forever, dokazujući da se njezin talent ne iscrpljuje samo u klasičnom opernom repertoaru, već da s lakoćom prelazi i u druge žanrove, uvijek zadržavajući autentičnost.

Tijekom Lipanjske operne večeri 2024. godine, izvela je i ariju iz operete “Mala Floramye”, čime je još jednom dirnula publiku – posebno one koji poznaju mediteranski senzibilitet iz kojeg i sama potječe.

Andrea Paić nije samo sopranistica sa zavidnim referencama – ona je umjetnica koja gradi karijeru na temeljima integriteta, predanosti i unutarnje snage. U svijetu koji često traži brze dojmove, Andrea se vraća temeljima: glasu, tekstu, glazbi i – svom zavičaju. I upravo zato, iz Rupa do Osijeka, iz Šibenika do Niša – njezina je priča ona koja zaslužuje ne samo divljenje, već i pažnju.

Što ona sama kaže o sebi – pročitajte u ekskluzivnom intervjuu za Rupe.hr:

1. Andrea, kako si se odlučila baviti pjevanjem? Kako su izgledali tvoji prvi susreti s glazbom u djetinjstvu?
Moram priznati da sam kao dijete više pokazivala ljubav prema plesu. To je, naravno, usko vezano uz glazbu, ali u tim prvim godinama nisam toliko pjevala – stalno sam izvodila performanse pred roditeljima i sestrama, plesala po cijele dane.

Moja starija sestra jako lijepo pjeva, pa sam i ja htjela pjevati, ali sam nekako bila u njezinoj sjeni. Definitivno sam bolje plesala i mislila sam da će to biti moj put. Maštala sam o tome da ću kad odrastem plesati na pozornici.

Zanimljivo, ta se želja i ostvarila – u operetama i mjuziklima moramo i pjevati i plesati, tako da sam zapravo ispunila svoju dječju maštariju.

2. Korijeni tvoje obitelji su iz Rupa – koliko ti znači to selo i osjećaš li da te je oblikovalo na neki način?
Vrlo sam zahvalna što moji korijeni potječu iz sela Rupe. Taj predivan, gotovo bajkovit zavičaj utkan je u našim genima.

Moram posebno istaknuti koliko je moja obitelj “grlata”, netko bi rekao – Božji dar. To sam sigurno naslijedila. A karakter Rupljana – tvrdoglavi i temperamentni, ali s velikim srcem, puni empatije i ljubavi prema bližnjima – svakako je utjecao na razvoj moje osobnosti i umjetničkog izraza. Vjerujem da sam iz Rupa ponijela i veliku upornost – osobinu koju izuzetno cijenim.

3. Školovala si se u Šibeniku, a danas si stalna članica HNK-a u Osijeku. Možeš li usporediti ta dva svijeta – rodni kraj i profesionalni kazališni život?
Ljubav prema vokalnoj umjetnosti prenijela mi je moja prva profesorica pjevanja u glazbenoj školi, Ana Grubić Miškić. Ona mi je dala čvrste temelje za daljnji razvoj. Dodatni poticaj bila je sopranistica Tea Slavica – kad sam je prvi put čula kako pjeva, naježila sam se od glave do pete. Tada sam poželjela jednog dana tako dotaknuti nekoga.

I jesam – upravo u Osijeku, gdje sam 2015. upisala Akademiju za umjetnost i kulturu, a 2020. se zaposlila u HNK-u. Kažu da su putevi pjevača raznoliki. Uz talent, tehniku i glumačke sposobnosti, važan je i faktor sreće. Mogu reći da me sreća pogledala, uz veliku upornost i rad – dobila sam prilike koje su mi pomogle da rastem i profesionalno sazrijevam. I naravno, razvoj nikada ne prestaje – uvijek se radi na održavanju i nadogradnji postignutoga.

4. Postoji li neka uloga koja ti je posebno prirasla srcu – i zašto baš ta?
Definitivno bih izdvojila ulogu Violette Valery u operi La Traviata. Riječ je o operi u tri čina koju je Verdi skladao prema drami Dama s kamelijama A. Dumasa, inspiriranoj stvarnim životom Marie Duplessis, elitne kurtizane 19. stoljeća.

Proživjeti taj lik vrlo je emotivno iscrpljujuće – treba prikazati borbenost, ali i ranjivost, a sve to uz tehnički izuzetno zahtjevne glazbene fraze. No, najveća nagrada mi je bila dirnuta publika i njihova snažna reakcija nakon izvedbe.

5. Na međunarodnom natjecanju u Nišu proglašena si laureatkinjom – što ti ta nagrada znači, osobno i profesionalno?
Na natjecanje u Nišu otišla sam neopterećena, najviše kako bih se testirala – dugo nisam bila na natjecanju, pa sam htjela ponovno osjetiti taj pritisak.

U tom trenutku bila sam jako inspirirana i ostavila dobar dojam na žiri. Ova mi nagrada puno znači jer potvrđuje moj osobni i umjetnički rast – ne samo vokalno, već i u cjelokupnom dojmu koji ostavljam kao izvođač.

6. Na pozornici djeluješ potpuno samouvjereno – što ti prolazi kroz glavu netom prije izlaska pred publiku? Imaš li neki svoj ritual?
Trema je uvijek prisutna. Moj način kako je savladavam je da prije predstave izađem na pozornicu, raspjevam se i povežem s prostorom. Zatim se pomolim, opustim i potpuno uđem u lik. S početkom predstave trema postupno nestaje i svi zajedno ulazimo u čaroliju kazališta, gdje vrijeme staje.

7. Sopranistice moraju balansirati glas, glumu i emocije – kako ti pristupaš pripremi uloge?
Na umjetničkom usavršavanju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu dobila sam savjet koji mi je jako koristio – da ulogu odmah učim kao cjelinu. Dakle, ne odvojeno tehniku i interpretaciju, već sve zajedno. Tako se lik gradi odmah u kontekstu, a ne samo kroz note. Taj mi pristup uvelike pomaže.

8. Imaš li uzore među opernim pjevačima i pjevačicama?
Najveći uzor mi je naša slavna operna diva Ljiljana Molnar Talajić. Njezina životna priča me uvijek iznova inspirira. U teškim danima poslušam jedan njezin intervju i ponovno osjetim snagu da idem dalje.

Naravno, inspiriraju me i druge velike pjevačice poput Callas, Tebaldi, Freni, Scotto, Nilsson, Tetrazzini – mogla bih ih nabrajati unedogled.

9. Kako izgleda tvoj dan kad nisi na sceni – imaš li hobije ili male radosti izvan glazbe?
Kad ne pjevam, najviše volim boraviti u prirodi. To mi puni baterije. Posebno uživam piti kavu kraj vode – bilo rijeke, mora ili jezera. Voda mi daje osjećaj mira i ispunjenja.

10. Koji su ti planovi u bližoj budućnosti – postoji li neki projekt kojem se posebno veseliš?
Uskoro imam koncert u Nišu, 20. svibnja – recital koji sam osvojila kao nagradu na natjecanju. Želja mi je isti taj koncert izvesti i u Šibeniku, zajedno s umjetničkom suradnicom Doroteom Pavlinić – radim na tome i nadam se da ću ga uspjeti organizirati u svom rodnom gradu.

Nakon toga slijedi predstava La Traviata u lipnju te sudjelovanje na koncertu “Lipanjska operna noć”, gdje ću s orkestrom HNK izvesti ariju Marguerite iz opere Faust, C. Gounoda.

U sljedećoj kazališnoj sezoni dodijeljene su mi studijske uloge Jelene u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca te Lize u opereti Grofica Marica Emmericha Kálmána.

Veselim se svakom novom koraku i neizmjerno sam zahvalna na svemu što mi je život dosad donio – i što će još donijeti.

Hvala Andrea na vremenu i želimo ti puno uspjeha u budućnosti!

Više njenoih izvedbi pogledajte na njenom YouTube kanalu:

https://www.youtube.com/channel/UCWkaSa_h_AZI54oEoEnWjqA