📍 Povodom Svjetskog dana voda 2025., prisjećamo se izložbe koja je ostavila trag ne samo u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ u Šibeniku, gdje je održana 2018. godine, nego i u kolektivnoj svijesti zajednice – i to trajno. Izložba fotografija „Vode naša baština“ autora Rajka Jurića-Paića dokumentirala je i slavila zaboravljene izvore vode: bunare, gusterne, vrila i lokve rupskog kraja. Danas, šest godina kasnije, ponovno oživljavamo njezinu poruku i s ponosom ističemo da je ova inicijativa imala i stvaran, mjerljiv učinak – obnovu bunara u Ljubičićima 2022. godine.

Bunari, gusterne, vrila: zaboravljena mjesta koja su nekoć značila život

Izložba „Vode naša baština“ otvorena je 22. ožujka 2018. u Šibeniku, upravo na Svjetski dan voda, u organizaciji Udruge Rupska zvona Rupe. Autor, Rajko Jurić-Paić, vlastitim je objektivom zabilježio 52 lokaliteta – napuštenih i obraslih, ali iznimno vrijednih – koji su nekada činili osnovu opstanka ljudi u Dalmatinskoj zagori.

Snimio je bunare pod dračom, gusterne sa željeznim poklopcima, vrila zarasla među kamenjem, lokve u kojima još leži odraz prošlosti. „Rupe su udaljene dva kilometra od Krke, a vodu smo dobili tek 2002. godine. Do tada su naši izvori vode bili bunari i gusterne. Oni su sada zapušteni, zarasli, tihi. Ako smo ovom izložbom probudili svijest kod barem jednog čovjeka da popravi bunar i sačuva izvor, bit ćemo zadovoljni“, rekao je tada autor.

Zajednička prošlost uklesana u kamen i vodu

U predgovoru izložbe, Zoran Josip Jurić napisao je duboko emotivan i kulturološki tekst koji nas vraća u vrijeme kad su bunari bili središta sela, mjesta okupljanja, tihe molitve i svete potrebe. Opisuje bunare kao „minijaturizirane arhitektonsko-graditeljske spomenike“, koji su nastajali snagom ruku, zajedništvom i ljubavlju prema životu.

📍 Žižića lokve, Dobrakov bunar, Radnićevi bunari, Macanov i Paićev bunar, Crkveni bunar kod Anta, Cvitanovićev bunar, Mandušićeva gusterna, Sušnjevački bunar, Zujanov bunar… Popis je dug, a svaki od njih nosi priču: uklesana imena na kamenim krunama, željezni poklopci, suhozidi, izgrađene niše i urešeni prilazi – sve to govori o vremenu kad je svaki gutljaj vode bio dragocjen. Bunari i gusterne nisu samo arhitektonski objekti – oni su emocija, mjesto sjećanja, ljubavi i zajedništva. U njima se ogledala prošlost, a danas se u njima još može prepoznati duh jednog izgubljenog vremena.

Zaboravljeni pejzaž, podsjetnik na identitet

U tekstovima izložbe oslikan je i emocionalni pejzaž života oko bunara:

“Hrapavi glas iz drevnog namjernika kao vapijući u pustinji kazivao je: ‘E da mi se napit vode iz Čorkova vrila… pa da s mirom umrem!’”
“U trenucima dok je iz njega vađen posljednji crpan gutljaj, nikad nećeš zaboraviti.”

Autor piše o svom djetinjstvu, bunaru u Mandušićima, o radostima seoske svakodnevice uz vodu, o bunaru kraj smokve u kojem su se ogledavale zvijezde, o gusternama koje su čuvale zajednice u sušnim danima.

Voda nije prikazana kao apstraktni pojam, nego kao živi element zajednice, temelj opstanka, ljepote i identiteta.

Izložba koja je pokrenula stvarne promjene: Obnova bunara u Ljubičićima

Iako je izložba održana prije šest godina, njen je utjecaj osvjedočen i konkretnim djelima. Godine 2022., obnovljen je bunar u Ljubičićima, koji je bio u izrazito zapuštenom stanju. Bunar se nalazi u blizini mještana – njihovih kuća, ali i Kakavica. Taj čin nije bio slučajan – potaknut je upravo ovom izložbom.

Mještani su prepoznali vrijednost dokumentiranog i odlučili vlastitim angažmanom vratiti izvor u život. Danas je taj bunar uređen, očišćen, s obnovljenim kamenim obodom, spreman za nove generacije.

Grad Skradin je prepoznao inicijativu i financijski pomogao uređenje i obnovu bunara.

Sve pohvale za inicijativu, kao i investitoru Gradu Skradinu!

Šutljivi izvori kao svjetionici budućnosti

Danas, u ožujku 2025., dok ponovno obilježavamo Svjetski dan voda, prisjećamo se izložbe koja nas je naučila da voda nije samo H2O – nego memetika života, ogledalo zajednice, kamen temeljac identiteta.

Izložba „Vode naša baština“ bila je, i ostaje, primjer kako fotografija može postati sredstvo promjene. Ona je spojila prošlost i sadašnjost, iz estetike prešla u aktivizam, iz papira na zidovima u obnovu stvarnog izvora.

Danas, dok prolazimo pored bunara u Ljubičićima, znamo da su ti kameni prsteni više od spomenika – oni su svjedoci vremena, oni su pobjeda kulture nad zaboravom.

📌 Autor izložbe: Rajko Jurić-Paić
📌 Organizator: Udruga Rupska zvona Rupe – Skradin
📌 Mjesto održavanja: Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, Šibenik
📌 Datum održavanja: 22. ožujka 2018.
📌 Obnovljeni bunar: Ljubičići, 2022.