Glad u selu Rupe: Nepravedna raspodjela kukuruza 1923. godine
Glad i oskudica nisu bile strane stanovnicima sela Rupe i okolnih mjesta tijekom teških povijesnih razdoblja. No, jedan od najsramotnijih primjera nepravde dogodio se 1923. godine, kada je pomoć u obliku kukuruza, namijenjena gladnima, bila nepravedno raspodijeljena. O tome svjedoči članak iz novina Demokrat, objavljen 15. ožujka 1923., koji govori o podjeli tzv. “izbornog kukuruza” u Skradinu. Ovaj članak, kao i sve ostale, možete pronaći u knjizi Rajka Jurića-Paića “Pišu nam iz Rupa…”.
Nepravedna raspodjela pomoći
Te godine, u skradinsku općinu stiglo je pet vagona kukuruza, prijeko potrebnog za prehranu stanovništva. Među najsiromašnijim selima, gdje su ljudi gladovali tjednima, bile su Rupe, Dubravice, Bićine, Vaćani i Piramatovci. No, unatoč očajnoj situaciji, mještani ovih sela nisu dobili ni zrno kukuruza. Umjesto da se pomoć distribuira prema stvarnim potrebama, vlasti su kukuruz dijelile isključivo pravoslavnim selima, jer su njihovi stanovnici bili politički povezani s tadašnjim Radikalima.
U članku se naglašava kako su “seljaci u Rupama i okolici gladni već tjednima”, dok su pomoć dobivali i oni koji su u svojim kućama imali zalihe kukuruza stare tri godine te su ga čak prodavali na tržištu. Ovaj čin izazvao je ogorčenje među seljacima koji su se osjećali izdano i zanemareno od vlasti koje su trebale štititi interese svih građana, a ne samo politički podobnih.
Širi kontekst gladi u Dalmaciji
Razdoblje između Prvog i Drugog svjetskog rata bilo je iznimno teško za Dalmaciju, koja je već ranije bila pogođena siromaštvom, lošim gospodarskim uvjetima i nestabilnom političkom situacijom. U tom kontekstu, glad je bila česta pojava, osobito u ruralnim krajevima gdje su ljudi živjeli isključivo od poljoprivrede i stočarstva.
Selo Rupe, kao i druga naselja u šibenskom zaleđu, ovisilo je o skromnim urodom žita, povrća i uzgoju stoke, ali su suše, bolesti usjeva i političke odluke često dovodile do nestašica hrane. Kada su u takvim okolnostima državne vlasti donosile nepravedne odluke poput ove iz 1923. godine, siromašni seljaci bili su gurnuti na rub opstanka.
Seljački vapaj za pravdom
U svom apelu vlastima, “gladni seljani”, kako su se potpisali u tekstu iz Demokrata, istaknuli su da su “sinovi iste države” te su tražili pravednost i jednaku raspodjelu pomoći, čak i ako “nisu radikali”. Ova rečenica najbolje odražava nepravdu koja je vladala u tom razdoblju – hrana nije bila dijeljena prema potrebi, već prema političkoj podobnosti.
Njihov vapaj, iako zapisan u novinama, nije naišao na značajan odjek kod vlasti. Ljudi su i dalje trpjeli glad, a ovaj slučaj ostaje jedan od mnogih primjera kako su siromašni stanovnici ruralnih krajeva Dalmacije često bili prepušteni sami sebi, bez pomoći onih koji su trebali brinuti o njima.
Danas, kada gledamo unatrag, važno je sjećati se ovih priča, kako bi se osiguralo da se ovakve nepravde nikada više ne ponove. Selo Rupe i naša povijest ostaju simbol borbe malog čovjeka protiv sustava koji nije uvijek bio na njegovoj strani – ali i simbol hrabrosti i izdržljivosti ljudi koji su usprkos svemu preživjeli i nastavili graditi svoju zajednicu.
