Danas, kada nam se pismenost čini kao nešto što se podrazumijeva, teško je zamisliti vrijeme kada su mnogi odrasli ljudi nikada nisu naučili čitati i pisati. Međutim, prije više od stotinu godina, u Rupama, nepismenost je bila stvarnost s kojom se susretala većina stanovnika.
Upravo tada, u veljači 1922. godine, jedan prosvjetni entuzijast, učitelj Miro Crnjak, odlučio je poduzeti nešto što će zauvijek promijeniti živote mnogih – osnovao je alfabetski tečaj. Na tečaj se prijavilo čak 55 polaznika, među kojima su bili odrasli zemljoradnici i mladi ljudi, svi željni znanja, ali uskraćeni za mogućnost obrazovanja u ranijim godinama.
U to doba, školovanje nije bilo dostupno svima. Djeca su često morala pomagati u poljskim radovima i domaćinstvu, dok su obrazovanje mogli priuštiti samo oni iz imućnijih obitelji. U takvim uvjetima, Crnjakova inicijativa bila je više od običnog tečaja – bila je zraka nade za ljude željne promjene.
Podršku je dobio od mjesnog školskog vijeća, čiji su članovi prepoznali važnost pismenosti za razvoj sela. No, najveću zaslugu imao je sam učitelj, koji je svojim trudom i ljubavlju prema znanju uspio probuditi želju za učenjem i kod onih koji su vjerovali da su godine prošle i da je za školu prekasno.
Danas, kada s vremenskim odmakom gledamo na ovu priču, ne možemo a da se ne divimo ljudima poput Mire Crnjaka, koji su svojim zalaganjem i nesebičnim radom mijenjali društvo na bolje. Neka mu je svaka hvala!
Članak objavljen u novini Demokrat 24.02.1922., br. 7., str. 2. / Iz knjige Rajka Jurića – Paića: Pišu nam iz Rupa…:
