Domovinski rat donio je mnoge patnje, ali i pokazao neizmjernu humanost i solidarnost hrvatskog naroda. Danas u vremeplovu donosimo jednu takvu priču koja je dokumentirana u Večernjem listu 13.02.1992., iz Rupa, čiji su stanovnici, kao i brojni drugi Hrvati tijekom ratnih godina bili prisiljeni napustiti svoje domove. No, čak i u izgnanstvu, njihova zajednica nije ostala sama.
Pomoć iz Belgije za prognane Rupljane
U veljači 1992. godine, hrvatski iseljenici i članovi Hrvatske seljačke stranke iz Liegea, predvođeni Petrom Zoricom, organizirali su humanitarnu akciju za Rupljane prognane u Vodice. Njihova pomoć stigla je u pravom trenutku – lijekovi, medicinska oprema i sredstva za svakodnevni život bili su dostavljeni bolnici u Vodicama, gdje su bili smješteni mnogi prognanici. Osim toga, osigurana su sredstva za privremene medicinske objekte koji su služili stanovnicima Rupa dok se nisu mogli vratiti u svoje selo. Veliku ulogu u organizaciji pomoći imao je i Zvonko Verović, koji je uz podršku drugih iseljenika osigurao donaciju medicinske opreme, uključujući i rendgen uređaj koji je trebao služiti u rupskoj ambulanti nakon uspostave trajnog mira.
Nada u povratak
Ratna 1992. godina bila je teška za Rupljane, ali nada u povratak nikada nije prestala. Unatoč patnjama, zajednica je ostala snažna i povezana. Iseljenici u Belgiji nisu zaboravili svoje korijene i nastavili su pomagati sve dok se nisu stvorili uvjeti za povratak u rodno selo.
Ovaj članak, ali i mnoge druge možete pronaći u knjizi Rajka Jurića Paića: “Pišu nam iz Rupa…”
