U Rupama, za vrijeme Adventa, djeca su nam pokazala kako ljubav prema tradiciji može živjeti i u najmlađima. U videu koji možete vidjeti na kraju članka, predstavljamo Duju Miškovića (2009.), Božu Zoricu (2011.), Daniela Radnića (2012.) i Matea Zoricu (2014.), koji s puno vještine i entuzijazma igraju šijavicu, tradicionalnu igru koja spaja generacije.
Što je mura? Mura ili Šijavica (poznata i kao šije-šete) je stara igra porijeklom iz Italije. Igrači istovremeno pokazuju ispružene prste jedne šake i pokušavaju pogoditi zbroj pokazanih prstiju, istovremeno izvikujući broj u rasponu od 2 do 10. Izvikuju se modificirani talijanski brojevi “šije”, “šete” (sei, sette), te od njih potječe naziv igre. Iako igra ima elemente sreće, do izražaja dolazi vještina igrača.
Igra je u sličnom obliku (par-nepar) bila poznata još u antici i starom Egiptu. U današnjem obliku poznata je iz starog Rima pod imenom micatio, odnosno micare digitis (približno značenje “brzanje prstima”), iz koga se dalje proširila na cijelo Sredozemlje.
U Italiji je 1931. igra zabranjena u javnim lokalima kao igra na sreću, koja je služila za klađenje i navodno je vodila do svađe i tučnjava. U provinciji Trentino zabrana je ukinuta 2001., dok je u ostatku Italije ostala na snazi. U Hrvatskoj je igra rasprostranjena u Istri, Kvarnerskom primorju i Dalmaciji.
Pravila igre:
- Broj igrača: Osnovna igra odvija se između dva igrača, no može se igrati i učetvero ili ušestero.
- Priprema: Igrači stoje licem prema protivniku, s rukama spremnim za igru.
- Kako se igra: Na znak (najčešće uzvik “Ajmo!” ili “Mura!”) oba igrača istovremeno pokazuju određeni broj prstiju (od 1 do 5 na jednoj ruci) i izgovaraju broj od 2 do 10, pokušavajući pogoditi ukupni zbroj prstiju.
- Bodovanje: Ako jedan od igrača pogodi točan zbroj prstiju, osvaja bod (punat). Ako oba igrača pogode, bod se ne dodjeljuje. Igra se do unaprijed dogovorenog broja punata.
Iako igra ima elemente sreće, vještina igrača je presudna. Potrebno je brzo razmišljanje i puna koncentracija. Igrač također mora uzeti u obzir protivnikov stil igre, praviti u glavi neku vrstu statistike, i koristiti trikove koji će zbuniti protivnika. Na primjer, može više puta uzastopno pokazati isti broj prstiju uzvikujući uvijek različitu prognozu. Slavodobitne i duhovite doskočice poput “lezi!” ili “moja!” često prate pogodak.
Ovo je igra koju su tradicionalno igrali muškarci, dok žene u ranijim vremenima nisu smjele ni gledati igru. Najčešće se igrala u konobama, spontano ili u sklopu turnira. Igra je atraktivna i promatračima zbog živosti i galame, a u žaru borbe često dolazi do udaranja po stolu, pa i povreda šaka.
Prijenos tradicije na mlade generacije
Posebno je lijepo vidjeti kako se ova bogata kulturna baština prenosi na mlađe generacije. Duje, Božo, Daniel i Mateo ne samo da uče pravila i taktike igre, nego i usvajaju vrijednosti druženja, poštovanja protivnika i ljubavi prema tradiciji. Njihova strast prema igri podsjeća na važnost očuvanja običaja koji povezuju prošlost i sadašnjost.
Pozivamo sve da pogledaju video, podijele ga i potaknu mlađe generacije na istraživanje vlastite kulturne baštine.