Veliki intervju s mladom tenisačicom Lucom Žižić: Uspjesi se nižu, a motivacija raste!

Danas vam donosimo ekskluzivan razgovor s jednom od najperspektivnijih mladih tenisačica u Hrvatskoj – Lucom Žižić. Iako ima samo 14 godina, iza sebe već ima impresivan niz medalja i pehara, a njeni uspjesi postaju sve veći. Ova prekrasna djevojčica, rodom iz Rupa, Luca, pokazala je zavidan sportski duh i odlučnost, a evo što nam je otkrila o svom teniskom putu:

Koliko dugo treniraš tenis i kako su izgledali tvoji prvi treninzi?

“Tenis treniram već 9 godina. Sjećam se da na prvim treninzima nisam znala ni pravilno držati reket, ali korak po korak učila sam osnove. Uvijek je bilo zanimljivo jer je trener imao pravilo: za svaku promašenu lopticu radili smo pet čučnjeva ili trčali tri kruga oko terena. Bilo je naporno, ali me to poticalo da što prije savladam tehniku.”

Koji je tvoj najveći uspjeh do sada? Kako si se osjećala kad si ga postigla?

“Imam nekoliko uspjeha na koje sam jako ponosna. Kad sam imala samo sedam godina, osvojila sam 1. mjesto do 8 godina i 2. mjesto do 9 godina na Šubićevcu. Sjećam se i 2. mjesta na Pomaku 2022. godine, te sam iste godine osvojila 2. mjesto na Kupu grada Šibenika sv. Mihovil. U Dubrovniku sam na Prvenstvu Dalmacije do 12 godina osvojila 4. mjesto, a 2023. godine sam postala viceprvakinja Dalmacije u Zadru. Svaki put kad osvojim medalju ili pehar, osjećam još veću motivaciju za dalje i jako sam ponosna.”

Imaš li uzore u svijetu tenisa? Koji igrač ili igračica te najviše inspiriraju?

“Naravno, moji uzori su Aryna Sabalenka i Novak Đoković. Oboje su iznimno posvećeni sportu i imaju mentalnu snagu koju bih voljela postići u svojoj karijeri.”

Kako izgleda tvoj tipični dan? Koliko sati dnevno provedeš trenirajući?

“Ujutro sam u školi, a čim se vratim kući, napišem domaću zadaću i onda odlazim na trening. Na terenu provedem oko sat i pol, ponekad i dva sata, a uz to treniram kondiciju dodatnih sat vremena. Tako izgleda svaki dan.”

Koje su najvažnije lekcije koje si naučila kroz tenis?

“Tenis me naučio puno toga. Prije svega, izgradila sam samopouzdanje i naučila kako se nositi s pritiskom. Također, susrela sam se s raznim izazovima, poput provokacija i nadmetanja, ali i to mi je pomoglo da postanem jača osoba.”

Što najviše voliš u vezi s natjecanjima i turnirima?

“Najviše volim samu igru i priliku da se družim s prijateljima. Natjecanja donose uzbuđenje, ali mi je jednako važno i vrijeme koje provodim s ljudima koje sam upoznala kroz tenis.”

Koliko su ti važni kondicijski treninzi i mentalna priprema u tvojoj karijeri?

“Jako su važni! Bez kondicije i mentalne pripreme teško bih postigla rezultate koje imam danas. To su temelji svakog sportaša.”

Jesi li imala priliku upoznati profesionalne tenisače ili prisustvovati njihovim mečevima uživo?

“Da, imala sam priliku volontirati na profesionalnom ITF W75 Šibenik Open turniru. To mi je omogućilo da izbliza vidim kako izgleda svijet profesionalnog tenisa i bilo je nevjerojatno iskustvo.”

Sjećaš li se svog prvog meča? Kakav je bio osjećaj izaći na teren?

“Iskreno, bila sam još prilično mala, pa se ne sjećam detalja, ali znam da je to bio turnir u Makarskoj u kategoriji do 8 godina. To je bila najmlađa natjecateljska kategorija, a završila sam na 2. mjestu. Bio je to moj prvi korak u svijet tenisa.”

Što bi bila tvoja poruka za sve one koji te podržavaju na tvom teniskom putu?

“Želim zahvaliti svima koji su uz mene i podržavaju me na bilo koji način. Moj teniski put traži puno odricanja, žrtvovanja i ulaganja, ali s podrškom koju dobivam, sve to mi je lakše.”

Luca Žižić, ne samo da niže uspjehe na terenu, već i svojim zrelim razmišljanjem pokazuje da je na pravom putu prema vrhu. S nestrpljenjem iščekujemo njene nove uspjehe i sigurno ćemo o njoj još mnogo čuti!Hvala Luce, što si nam dala priliku da napravimo prvi intervju s tobom, a sudeći po svemu – sigurno ne i posljednji!

Tenis je izuzetno težak sport, kako za nju, zbog nedostatka uvjeta (pogotovo zimi), tako i za roditelje s financijske strane, što je ogroman izazov. Sada je ključan trenutak za njen iskorak prema Tennis Europe-u jer u njenoj dobi ima sve manje turnira kod nas, a konkurencija se prebacuje na jače i udaljenije turnire.

Šteta je što se u Hrvatskoj uvijek prioritet daju sportovima poput nogometa i košarke, dok je tenis, posebno kod djece s talentom i rezultatima, često zanemaren. Zato podržimo zajedno ovu mladu sportašicu i bodrimo je zajedno na njenom putu do vrha!