Kako su nastali vitraji na crkvi sv. Ante u Rupama

Zagrebački grafičar Nediljko Paić, u Rupama poznat po obiteljskom nadimku Nediljko Crnog Jere 2002. godine krećući se u umjetničkim krugovima grada Zagreba kod jednog starog restauratora vitraja za kojeg znanci kažu da je najbolji majstor od Beča do Balkana, primijetio je dva prekrasna vitraja veličine 4,70 mx 1,0 m (Isus Krist-gospodar svijeta i Isus Krist-dobri pastir). Vitraji su izrađeni 1891. godine u tirolskoj majstorskoj radionici prof. Jele Neuhausera (Tirolerglassmalerei) u Insbrucku, u Austriji. Prema predaji bili su naručeni za kranjsku katedralu, ali zbog neprilagođene veličine prozora za istu su naručeni drugi, a spomenuti vitraji kretali su se od kolekcionara do kolekcionara umjetnina, pa tako i do spomenutog starog restauratora. Nediljko Paić je odmah kupio jedan od spomenuta dva vitraja, a kako je čovjek zidao kuću sredstava za drugi vitraj nije imao pa sam kao tadašnji predsjednik Zavičajnog kluba „Sveti Jure Rupe-Zagreb” zamolio svog dopredsjednika, zagrebačkog Rupljanina Marinka Paića (Marinka Macanova) da priskoči i otkupi drugi vitraj. I tako je započelo.
U to je vrijeme stara crkva Sv. Ante u Rupama bila porušena (stradala od strane srbočetnika u Domovinskome ratu 1991-1995), nova crkva tek u idejnim nacrtima, a vitraji su bili autentični, imali su svoju kulturološku i antiknu umjetničku vrijednost. Među nama zagrebačkim Rupljanima sazrijevala je ideja da bi jednoga dana, kada završe grubi radovi na izgradnji nove Crkve sv. Ante u Rupama, bilo poželjno smjestiti ih u nišu oltara sv. Jure (južna istaka na crkvi). Tada nismo ni znali da će se jednoga dana i svi prozori i rozete na crkvi također popuniti s novim vitrajima koje će osmisliti i oslikati neki suvremeni hrvatski slikar. Put od ideje do ostvarenja nekog značajnog cilja često je mukotrpan, posut tmjem, a ljudi lako reknu, a teško prihvate odgovornost i vlastitu obvezu (naše matere bi rekle: „Navečer sinko sto koza, a ujutro ni jedne na broju”) trebalo je proći sedam godina do 2009. kada su se u kući Nediljka Paića u Zagrebu sastali fra Mirko Jozić, doktor filozofije s Teološkog fakulteta u Sarajevu, zagrebački grafičar Nediljko Paić i autor ovih redaka Zoran Josip Jurić koji je iznio malu povijest izgradnje crkve Sv. Ante u Rupama.
U svezi konačnog uređenja interijera crkve Sv. Ante fra Mirko Jozić je iznio neke prijedloge. Pitao je tko tu živi, čime se mještani bave, a mi smo mu odgovorili da su povratnici prognanici, starije stanovništvo, a on je odmah zaključio: nova crkva treba biti odraz svoga vremena kada nastaje, treba biti crkva nade”, umjetnik koji će sve to osmisliti treba odgovarati za jedinstvenost djela, uz arhitekta on treba oplemeniti prostor, vitraji često nisu sukladni s možebitnim uljem na slikama Križnoga puta, jednog umjetnika treba zadužiti za izgled interijera, crkva i okoliš trebaju biti prostor u kojem će se ljudi rado okupljati, isti umjetnik treba osmisliti pod crkve, veličinu i boje podnih ploča, osvjetljenje, kipove, klupe, krstionicu, škropionicu i sl.
Nediljko Paić predložio je umjetnika profesora Josipa Biffela (profesor u mirovini s Likovne akademije u Zagrebu) za izradu skica na rozetama nove crkve, a ja sam mu predložio sadržaj rozeta na crkvi tj. da rozete prikazuju „tri rupska sveca”: Sv. Antu supatrona sela i naslovnika crkve, Sv. Juru patrona Župe Rupe i Gospu Karmelsku, koja se u Rupama naročito štovala u „stare zemane”. Slijedećih mjeseci posjećivali smo profesora Biffela u njegovom ateljeu u Medulićevoj ulici u Zagrebu i pregledavali napredak nastajanja umjetničkih skica za vitraje na rozetama. Prof. Biffel je pitao što je značajno za naš kraj pa je tako na vitraju sv. Ante stilizirao maslinu s plodovima i vinovu lozu s grožđem, na vitraju sv. Jure stilizirao poziciju sv. Jurja u borbi sa zmajem s pečatnjaka Župe sv. Jure u Rupama, a na vitraju Gospe Karmelske Rupljanina koji kleči pred,Gospom saškapularom” i moli za duše u čistilištu. Skice za vitraje na rozetama bile su pri kraju i počeli su se tražiti donatori za pokriće troškova slikara, ali istovremeno i troškova majstora Marijana Ilića koji će u suradnji sa slikarom izraditi vitraje. Dogovoreno je da će vitraj za rozetu Sv. Ante iznad glavnih vrata na istočnoj strani crkve darovati obitelj Zorana Josipa Jurića (Zorana Tičićova), vitraj za rozetu Sv. Jure u niši oltara Sv. Jure obitelj Nediljka Paića (Nediljka Crnog Jere), a vitraj za rozetu Gospa Karmelska u donjem dijelu apside crkve obitelj Stipe Barišića (Stipe Gavrina). Kako su skice za vitraje triju rozeta bile gotove trebalo je prionuti izradi skica za sedam prozora na crkvi.

Na sastanku u kući Nediljka Paića u Zagrebu, 2. veljače 2010, sastali su se akademik Duro Seder, profesor u mirovini s Likovne akademije u Zagrebu, dr. fra Mirko Jozić, doktor filozofije i profesor na Teološkom fakultetu u Sarajevu, diplomirani arhitekt Zdravko Živković – projektant crkve Sv. Ante, diplomirani grafičar Nediljko Paić i magistar gradevine Zoran Josip Jurić. Nediljko Paić je htio predložiti akademika Duru Sedera da izradi skice za vitraje prozora. Prijedlog nazočnih je bio da jedan umjetnik treba oslikati sve rozete, prozore i sliku na apsidi crkve. Predložili su da posao prihvati nazočni akademik Duro Seder, a da se već izrađene skice triju rozeta plate profesoru Biffelu. Akademik Duro Seder je rekao da će o svemu razmisliti, ali nakon dva dana premišljanja zahvalio se Nediljku Paiću na ukazanoj časti i prepustio cjelokupan posao svome kolegi profesoru Josipu Biffelu. Nadalje, na sastanku je rečeno da kamene ploče na podu crkve trebaju biti veće od onih koje je projektirao arhitekt bar veličine 60×60 cm (minimalno 50×50 cm), da bi ciklus Križnoga puta trebao biti reljef od bijelog kamena, drva ili terakote, rečeno je da za kipove Sv. Antu, Sv. Juru i Gospu Karmelsku, krstionicu, oltar, tabernakul i sl. treba uključiti kipara Milu Blaževića.
U slijedećim posjetama profesoru Biffelu u njegovom ateljeu razgovarao sam zajedno s Nediljkom Paićem sa slikarom o sadržaju sedam prozora na Crkvi sv. Ante. Nakon mnogih premišljanja profesoru Biffelu je sinula ideja da motiv za sedam prozora bude motiv iz Starog zavjeta o sedam dana stvaranja svjeta što je mene i Nediljka oduševilo. Nediljko Paić je profesora Biffela vozio iz Zagreba u Rupe da umjetnik osjeti prostor u kojem će završiti njegova djela, a kod posjeta Crkvi sv. Jure u našem groblju profesor Biffel se divio rustikalnoj arhitekturi romaničke crkvice, reljefnom križu na zidu bratske kuće (stare mrtvačnice), pojasu starješinskih grobova ispred crkve i komentirao kako se osjeća ta rupska sakralna tradicija.
Moram priznati da kod daljnjih posjeta profesorovu ateljeu zaticali smo ga kako po neki put i sam nije zadovoljan svojim radom pa bi slijedeći put našli i po tri varijante istog prozora gdje je on od nas tražio mišljenje koja nam se varijanta najviše svida. Ganula me ta gesta i ukazano povjerenje starog profesora koji u svom ateljeu koji je pola knjižnica, a pola atelje s nama toliko razgovara o pojedinoj skici i njegova konstatacija na početku stvaralačkog ciklusa da njemu novac nije prioritet u stvaranju njegovih djela. Isto tako moram reći da ni u jednom segmentu njegova rada, ni jednoj njegovoj odluci u umjetničkom smislu nismo proturječili, smatrali smo od početka ciklusa pa
do samoga kraja da se umjetniku mora ostaviti njegova potpuna sloboda stvaralaštva. Na kraju krajeva, on potpisuje sve prozore i rozete na crkvi. Pričao mi je poslije Nediljko Paić da je pitao za savjet poznatu kiparicu Mariju Ujević kome da damo oslikati vitraje rupske crkve, a ona je odgovorila kao iz topa: Dajte to Biffelu!”.
Tog trenutka bio me strah kako će naš narod reagirati” rekao mi je poslije Nediljko. Ja sam se našalio: „Ajde Nediljko ne boj se! Narod će i vako i nako reagirati. Ajmo ća u projekt, ti vuci, a ja ću ti davat maksimalnu moralnu podršku!” Nediljko se samo znojio i smijao. I moram priznati najviše se uznojio u cijelome projektu. Na izložbi
Autoportreti Đure Sedera upitao svoga rođaka profesora Duju Jurića (također profesora na Likovnoj akademiji u Zagrebu) što misli o profesoru Biffelu u odnosu na profesora Sedera a on mi je odgovorio, pošto su mu obojica bili profesori na Akademiji, a profesor Seder mu je pisao preporuku da i on postane profesor: „Biffel ili Seder? Niste nigdje pogriješili!”. Dobili ste jednog od dvojice najvećih, vrhunskih slikara u Hrvatskoj.
Kao što je spomenuto do tada su bila otkupljena dva velika vitraja za istočni i zapadni prozor istake oltara Sv. Jure, za tri rozete na istočnoj, južnoj i zapadnoj strani crkve, a preostalo je još sedam prozora na crkvi (tri na sjevernoj, tri na južnoj i jedan na zapadnoj strani) za koje je trebalo pronaći donatore. Razmišljalo se da bi bilo dobro da svaki vitraj na crkvi daruje jedna rupska obitelj. U prosincu 2009. godine u kultnoj gostionici,,Orkan” na Bukovačkoj ceesti u Zagrebu sastala su se šestorica Rupljana iz Zagreba; Zoran Josip Jurić (Tičićov), Marinko Paić (Macanov), Nediljko Paić (Crnog Jere), Tomislav Paić – Majdić (Šime Piljina), Stipe Barišić (Gavrin), i Nikola Verović (Pajuzin). Dogovorili su se da će za preostala tri južna prozora Crkve sv. Ante u Rupama vitraje donirati Tomislav Paić-Majdić (Šime Piljina) iz Hrvatskog Leskovca. Za preostala četiri prozora tražit će se donatori.

Nikola Verović (Pajuzin) će nakon izrade vitraja od majstora Marijana Ilića prevesti do svoje staklarske radionice u Dugom Selu rozete i dijelove prozora, umetnuti ih u alu okvire, zaštititi ih s izo staklom i nakon obrade iz Dugog Sela transportirati ih do Rupa, montirati ih i postaviti na Crkvu sv. Ante. Nediljko Paić (Crnog Jere) se obvezao razgovarati sa slikarom, akademikom Durom Sederom o mogućnosti izrade 14 postaja Križnoga puta.
Sve gore navedene namjere autor ovih redaka prenio je novom župniku naše župe fra Boži Duvnjaku, na Stipandan 26.12.2010. godine u Rupama. Predložio sam i svome rođaku Marku Veroviću (Marku Zgozdinu) da bi mu bila osobita čast da donira jedan vitraj što je ovaj i prihvatio i donirao vitraj sedmi dan stvaranja svijeta na sedmom prozoru, na zapadnoj strani crkve, na njenoj apsidi. Nediljko Paić je također nagovorio svoga nećaka Marijana Paića (unuka Crnog Jere) da donira jedan vitraj i on je donirao vitraj treći dan stvaranja svijeta, treći prozor na sjevernoj strani crkve. Kad su vitraji stigli u Rupe i trebalo ih je postaviti u crkvi sv. Ante Nediljko se žalio župniku fra Boži Duvnjaku da nema novca da plati još tri vitraja. Fra Božo Duvnjak mu je odgovorio da jedan vitraj, prvi dan stvaranja svijeta smatra riješenim. Tako je fra Božo kao donator vitraja prvog dana stvaranja svijeta na prvom, sjevernom prozoru crkve ušao u našu rupsku obitelj. Kako je Nikoli Veroviću kod montiranja vitraja 25. lipnja 2011. na 20. godišnjicu hrvatske državnosti vitraje pomagao postavljati Ante Blaić (Zvonin) isti je svome bratu Ivi Blaiću javio da fali donator za jedan vitraj, a župnik je sutradan s oltara to isto na propovjedi spomenuo. Ive Blaić (Zvonin), Rupljanin iz Njemačke donirao je vitraj drugi dan stvaranja svijeta, na drugom prozoru na sjevernoj strani crkve. Sutradan, nakon sv. mise u crkvi Sv. Jure i župnikove propovjedi Nediljku Paiću se javila njegova teta Jeka Marasović (Jeka p. Joke Jadrića) u sedam sati ujutro i rekla da nije mogla spavati:,, Nediljko dušo, sram te može biti. Ti znaš što bi moj pokojni Joko da, da se mi nađemo kao obitelj koja će darovati jedan vitraj. Ajde rano uredi to teti, dat će ti teta i prošeka i ćuptera. Jedan vitraj darovat će mu ja ćer Marija, ja ti sinko nemam tol’ko nuvaca, ali ćer će platit.“ Kaže Nediljko da slijedeću noć nije mirno spavao. Sve je vitraje uspio financijski pokriti i nema više prozora na rupskoj crkvi za sljedeće vitraje, a htio bi teti ispuniti želju. Nediljko je nagovorio Tomislava Paić-Majdića da odustane od jednog vitraja jer je isti htio donirati tri vitraja, pa je četvrti prozor, četvrti dan stvaranja svijeta donirala Marija Faure r. Marasović (kći Jeke i p. Joke Jadrića).
I tako su, prema tri rozete s motivima „tri rupska sveca“ Sv Ante, Sv. Jure i Gospa Karmelska, prema dva velika prozora u istaci oltara Sv. Jure, dva antikna vitraja s motivima Isusa Krista – gospodara svijeta i Isusa Krista – dobrog pastira i prema sedam prozora s motivima sedam dana stvaranja svijeta, nastali vitraji na rupskoj Crkvi sv. Ante i to kako slijedi (na slici).

Zoran Josip Jurić

Tekst je pisao Zoran Josip Jurić, ako je koga zaboravio, neka mu Bog oprosti! Fotografije je snimao Rajko Jurić-Paić i kako su snimljene na dan postave vitraja neki detalji, dva mala prozorčića na prvom i drugom prozoru nisu bili završeni, a sedmi prozor trebao se korigirati u veličini okvira pa je snimljena skica sedmog prozora.